Predsjednica Sindikalnog odbora Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka Slađana Mišić za „Žive ljude“ govori o novom zahtjevu za povećanje plata, položaju zaposlenih u predškolstvu, nedostatku kadra i odnosu Grada Banjaluka prema zaposlenima u ovoj oblasti.
Razgovarao: Nemanja Tubonjić
Prije više od godinu dana zaposleni u Centru za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka vodili su sindikalnu borbu za povećanje plata, koja je u jednom trenutku rezultirala i generalnim štrajkom. Plate su na kraju povećane za 20 odsto, ali predsjednica Sindikalnog odbora Slađana Mišić smatra da to povećanje danas više nema istu vrijednost.
Prema njenim riječima, zaposleni sa visokom stručnom spremom trenutno imaju platu od oko 1.650 KM, dok je najniža platna kategorija dostigla 1.112 KM.
„Ne možemo reći da je to povećanje kojim možemo biti zadovoljni“, kaže Mišić.
Ona podsjeća da je borba za povećanje plata počela u vrijeme kada je republički minimalac iznosio 1.379 KM. Inflacija i rast troškova života u međuvremenu su, kako kaže, umanjili stvarnu vrijednost tada ostvarenog povećanja.
Mišić ipak ističe da je Sindikalni odbor u trenutku postizanja dogovora prihvatio povećanje kao značajan pomak, uz očekivanje da će pregovori biti nastavljeni.
„Istakla sam da ćemo vrlo brzo nastaviti pregovore i tražiti rješenje ili neki modalitet gdje bi to povećanje bilo na drugi način vrednovano“, kaže ona.
„Naš rad je nevrednovan“
Jedan od ključnih problema, prema njenim riječima, jeste način na koji su vrednovani zaposleni u predškolskim ustanovama u odnosu na druge budžetske korisnike.
Mišić navodi da postoje slučajevi u kojima su radna mjesta sa nižim stepenom formalnog obrazovanja u gradskim institucijama plaćena više nego radna mjesta zaposlenih u predškolstvu sa visokom stručnom spremom.
„Naša stručna sprema svojom platom plaća samo vrijeme provedeno na radnom mjestu. A onda se mi pitamo: gdje je ta odgovornost, gdje su otežani uslovi rada i sve ono što potpada pod posao vaspitača?“
Sindikat sada traži ukupno 10 odsto povećanja. Prvih pet odsto odnosilo bi se na izjednačavanje koeficijenata sa zaposlenima u drugim budžetskim ustanovama, dok bi dodatnih pet odsto predstavljalo povećanje plate nakon tog usklađivanja.
Cilj je, kaže Mišić, da se obezbijedi plata od koje bi se moglo pristojno živjeti, a potom uspostavi sistem kontinuiranog praćenja plata.
„Ne tražimo ogromna sredstva“
Sindikalni odbor je 3. avgusta uputio zahtjev Gradu Banjaluka, a nakon izostanka odgovora i pismo urgencije. Nakon toga je održan sastanak predstavnika sindikata, direktora Centra, predstavnika nadležnog gradskog odjeljenja, šefa kabineta gradonačelnika i pravnice Saveza sindikata Republike Srpske.
Mišić kaže da su na sastanku ponovili zahtjeve i obrazložili zašto smatraju da je potrebno ponovo otvoriti pitanje plata.
„Mi ne tražimo neka ogromna sredstva“, naglašava ona.
Prema njenim riječima, sindikat za 2026. godinu traži sredstva koja već postoje u budžetu ustanove, dok bi se za 2027. godinu tražilo povećanje od 10 odsto i uspostavljanje kontinuiranog rasta plata.
Predškolsko obrazovanje i drugi nivoi prosvjete
Poseban problem predstavlja činjenica da su tokom posljednjih izmjena kolektivnih ugovora povećane plate zaposlenima u drugim dijelovima obrazovnog sistema, dok zaposleni u predškolskim ustanovama nisu obuhvaćeni tim povećanjem na isti način.
„Profesori razredne nastave, profesori predmetne nastave, profesori u visokom obrazovanju – svi su ostvarili povećanje plate. S obzirom na to da se predškolsko obrazovanje finansira iz budžeta lokalne zajednice, mi nismo ostvarili nikakvo povećanje“, kaže Mišić.
Ona smatra da povećanje plata ne bi trebalo automatski povezivati sa povećanjem cijene vrtića, odnosno prebacivanjem dodatnog troška na roditelje.
Istovremeno, kritikuje pokušaje da se javni i privatni predškolski sektor posmatraju na isti način.
„Mi smo javno, privatno je privatno. Mi smo javna ustanova i direktno smo povezani sa osnivačem“, kaže ona.
Nedostatak kadra postaje sve veći problem
Pitanje plata, prema riječima Slađane Mišić, nije samo pitanje trenutnog materijalnog položaja zaposlenih. Ono je povezano i sa budućnošću profesije.
„Mi smo deficitarna profesija“, upozorava ona.
Kaže da se mladi ljudi sve manje opredjeljuju za ovu profesiju, dok istovremeno raste broj javnih i privatnih predškolskih ustanova.
Zbog nedostatka kadra, smatra Mišić, privatne ustanove već imaju potrebu za prekvalifikacijama i dokvalifikacijama zaposlenih. Ona upozorava da bi, ukoliko se problem sistemski ne riješi, nedostatak stručnog kadra mogao postati još izraženiji.
Istovremeno, smatra da bi Republika Srpska morala pažljivije regulisati širenje privatnog sektora i osigurati da se u predškolskim ustanovama posao obavlja uz odgovarajuće stručne standarde.
„Moja ambicija nikada nije bila da budem sindikalna aktivistkinja“
Na pitanje šta je nakon dvije godine sindikalne borbe i dalje motiviše, Mišić kaže da sindikalni aktivizam nikada nije bio njena početna ambicija.
„Imam puno iskustva u struci, kao radnik u predškolskoj ustanovi. Imam puno stečenih referenci od onog trenutka kada sam bila mladi radnik do danas.“
Ono što je zadržava u sindikalnoj borbi jeste, kako kaže, uvjerenje da je predškolsko obrazovanje nepravedno zanemareno.
„Dobila sam jednu priliku gdje, kao neko ko vodi sindikalnu organizaciju, mogu da kažem javnosti šta se dešava u okviru ove struke. Ja sam nekako prigrlila taj svoj zadatak i taj prostor i pokušavam maksimalno da zadovoljim potrebe mojih kolega kroz svoju ulogu u sindikalnoj organizaciji.“
Borba za veće plate tako, prema njenim riječima, nije samo pitanje novca. Ona je i pitanje društvenog vrednovanja profesije, uslova rada i budućnosti predškolskog obrazovanja u Banjaluci.
