Betonizacija grada Banja Luka koju je novi gradonačelnik nastavio nakon vladavine Igora Radojičića proširila se od urbanog haosa gdje prozor gleda u prozor direktno na prirodnu okolinu. Tako je izbetonirana gotovo čitava obala Vrbasa od Šehera do gradskog mosta, a najavljeno je da će se i ostatak obale prema naselju Rebrovac isto tako urediti. Da li je ovdje riječ o uređivanju ili o narušavanju životne sredine ostaje na građanima da procijene, ali dok građani ćute Stanivuković je svoj projekat proširio dalje.
Tako je došlo do preuređivanja tzv. ”rekreativne zone” tj. do brda Šehitluci (Banj brdo). Prvo je došlo do izgradnje multimilionskog projekta ”Vidikovac” tek nekoliko metara od spomenika palim partizanskim borcima Krajine koji je ostavljen u devastiranom stanju. Pored toga što se urušava i što su na njemu nekoliko puta pisani neonacistički četnički simboli, nacionalističke vlasti nisu uzele u obzir da obnove ovaj nekadašnji muzej i kulturno-istorijski spomenik, najviše zbog toga jer se radi o multietničkim brigadama predvođene KPJ. Ali, Stanivuković nekoliko puta izjavljuje da želi da Banja Luka bude evropski grad. Taj momenat ”uljepšavanja” sada je prenešen i u šumu. Šuma se betonira.
Kada prolazite stazama Šehitluka vidjećete da ima mnogo šumskih puteva, većina njih označeni da su sigurni za šetnju, a neki služe za vožnju planinskim biciklima. Centralna ruta Šehitluka jeste jedina betonska staza napravljena u SFRJ koja vodi direktno do spomenika, Seizmološke stanice i do piknik zone Trešnjik. Svi ostali putevi su šumski putevi, utabani hodanjem rekreativaca, zagrljeni zelenilom. Sada kada idete stazom kroz šumu prema Rajnerovom vrelu koje vodi do Trešnjika vidjećete prokopanu zemlju, a na nekoliko mijesta šljunak koji čeka da bude postavljen. Interesantno je da je nekoliko tona šljunka istrešeno tačno ispred Rajnerovog vrela što onemogućuje put građanima da ga koriste.
Ove staze, kao i staza koja prati glavnu izbetoniranu cestu, a koja je bila tipičan šumski put i avantura građanima da tuda prolaze, te istražuju prirodne puteve Šehitluka, sada je oštećena. Drveća su poobarana, putevi razorani, a na ivicama šumskih puteva postavljene su zabetonirane daske koje bi trebale da označe novu stazu. Ipak, beton je na nekim dijelovima šumske staze prema Trešnjiku popucao, a daske popadale niz šumu. Stanivuković je naglasio da će uz glavnu cestu koja od rampe vodi do spomenika ugraditi i tartan stazu, sličnu onoj što se nalazi u Parku Mladen Stojanović. Isto tako najavio je izgradnju žičare i adrenalin parka. Sve ovo će obogatiti sadržaj ”Banj brda”. Da li ovo zapravo bogati Šehitluke?
Brdo Šehitluci je u SFRJ bilo pod posebnom pažnjom. Kao jedna ekološka zona bilo je strogo zaštićeno i nije se dozvoljavalo da ljudski uticaj naruši ovu zelenu oazu gdje su radnici odlazili da uživaju u prirodnim ljepotama. Šumski putevi koji nisu bili uređeni ničim drugim nego odnosom ljudske noge i prirode, kao i ograničen sadržaj na brdu, davao je životnoj sredini više mogućnosti da se razvije, pa su građani imali priliku da pored ljepote hodanja šumskim putevima gdje osjete svaku nepravilnost vlastite zemlje vide i neke vrste životinjskog svijeta koje nisu prisutne u gradu. Planovi nove tajkunske vlasti, osmišljeni u sprezi s profiterima, ugrozili su ne samo životnu sredinu i brojne biljne i životinjske vrste, već i čovjekov autentični doživljaj prirode.
Građani ćute, a Stanivuković najavljuje i ambijetalno osvjetljenje duž staze što dovodi do dodatnog svjetlosnog zagađenja za sve one vrste koje se tu nalaze. Šehitluci su isto bili interesantni građanima zbog ograničenog osvjetljenja tokom noći jer je visina na kojima se nalazi staza i spomenik bila odlična za posmatranje zvijezda. I sve ovo za građane, a da građane zapravo niko ništa nije pitao. A i kada ih se pita putem javnih diskusija nešto njihove odluke i želje se ne poštuju. A usljed obesmišljavanje političke uloge mjesnih zajednica, koje su bile samoupravni organi u SFRJ, građani nemaju nikakvo pravo da učestvuju u političkom životu vlastitog grada. I ova tišina koja postoji u umu radnog čovjeka, a koja se donedavno nalazila baš na Šehitlucima gdje se rado odlazilo da se razbistre misli, na kraju će nas koštati života.
