U kulturi je nacionalističkih ideja nasilje. Ovo nasilje manifestuje se kroz razne oblike nasilja nad drugim narodima, nacionalnim manjinama, različitim seksualnim orijentacijama, neistomišljenicima, kao i svim onima koji zagovaraju ideje zajedništva i jednakosti. Ali, posebna dimenzija nacionalističkog nasilja jeste nasilje nad ženama. Ono dolazi u paketu sa konzervativnim društvenim normama prema kojima se jasno diferenciraju sve one nazadne uloge koje takvo društvo dodjeljuje polovima. Ove uloge, najviše usmjerene ka ugnjetavanju žena, utemeljene su na dominaciji konzervativnog muškarca nasilnika, vlasnika privatnog vlasništva, i žene koja se javlja kao njegova sluškinja u kući i sredstvo za proizvodnju potomstva.
Pored brojnih slučajeva nerješenog nasilja nad ženama na prostoru RS-a, pored brojnih ubistava žena jer se nisu ostvarile kao dobre sluškinje srpskih domaćina, pored brojnih slučajeva nasilja nad djevojčicama od strane njihovih očeva i rodbine, kao i pored brojnih slučajeva silovanja, pa na kraju i društveno utemeljenog nasilja nad ženama u vidu posmatranja žena kao seksualnih objekata i nejednakih članica društva, sada se susrećemo sa otvorenim pozivom za nasilje nad ženama od strane buržujskog nacionalističkog vrha RS-a.
Tako se na Kočićevom zboru 2025. godine, pored klasičnih nacionalističkih i genocidnih stihova i poruka, čuju i femicidni stihovi: ”Oj doktore pregledaj mi ženu, sinoć sam joj prebio slazenu!” U duhu je srpskog nacionalizma da se ostvarenjem muškosti smatra sve ono što se uspostavlja kao nasilje nad ženama. Muškost je kada muškarac vodi i onemogućuje ženu da vodi, muškost je kada muškarac fizički dominira i onemogućuje ženu za fizičku nadmoć, muškost je kada muškarac na sebe stavlja teret opstanka i onemogućuje ženu na isto, onesposobljavajući je na samostalnu egzistenciju. Tako su se naše bake jedva otrgle nasilja tek u partizanskom pokretu kada su postale ravnopravna i jednaka živa bića gdje su granice rodno zasnovanih normi muškosti i ženstvenosti odumrle.
Na skupu je prisustvovao bivši predsjednik RS-a Milorad Dodik, doktor Vlado Đajić i drugi predstavnici vlasti koji su uz osmjehe ponavljali ove riječi. A da tragedija bude gora tu su bile i druge žene koje su se ovom hororu osmjehivale. Čini se da u propagiranju otvorenog nasilja nad ženama ima nešto smiješno, pa se tako neke žene okreću same protiv sebe smatrajući da čine nešto dobro iz perspektive ideologije srpskog nacionalizma kom pripadaju. Ali nije ovo jedini slučaj dehumanizacije žena na ”Kočićevom zboru”. Često se na zboru pojavljuju polugole pjevačice i striptizete koje zajedno sa alkoholičarima nacionalistima ukrašenim krvavom kokardom stvaraju sliku srpskog nacionalističkog društva. A mudri i premudri očevi i majke koje na ovu kulturološku parodiju dovode svoju djecu pripremaju nove generacije koje će biti sistematski duhovno zatrovane – žene dehumanizovane, a muškarci topovsko meso srpske buržoazije.
Već je dugi niz godina poznato da se Kočićev zbor pretvorio u srpske nacionalističke orgije pune seksizma, šovinizma, nacionalizma i svih oblika duhovne zaostalosti. Ironično – taj skup pokrenuo je Bošnjak Fuad Balić, komunista i KAB-ovac, u cilju obrazovanja naroda u komunističkom duhu ravnopravnosti, jednakosti, solidarnosti i uzajamne izgradnje! Ali, kao i uvijek u istoriji srpskog nacionalizma, vrlo lako se od nasilja prema drugim narodima krene u nasilje nad vlastitim. A sve u cilju uspostave i održavanja dominacije buržuja nad radnikom, srpskog nacionaliste nad drugim narodima, konzervativnog muškarca nad ženom! Tako se pokazalo da nacionalizam nije samo uništio ekonomske tragove jugoslovenskog socijalizma, pa ni samo političke samoupravne, nego i duhovne tragove emancipacije koje su se u jugoslvoenskom društvu odražavale u jednakosti, zajedništvu, nauci, filozofiji i solidarnosti.
