„Da li ukinuti putnički saobraćaj, da li tražiti nekog novog prijevoznika, isto kao i kada je u pitanju teretni saobraćaj“, pitao je Savo Minić, legitimno upitni premijer bh. entiteta Republika Srpska, reagirajući na posljednju obustavu rada u Željeznicama RS (ŽRS).
Radnici ŽRS-a 1. oktobra na nekoliko sati potpuno su obustavili rad zbog neisplaćenih augustovskih plata, a štrajk je završen tek nakon što je uprava izvršila isplatu. No, plata koja je, prema tvrdnjama uprave, kasnila zbog „tehničkih razloga“, samo je vrh ledenog brijega nagomilanih problema u ovom javnom preduzeću.
Iz sindikata ovog javnog preduzeća u takve tvrdnje ne vjeruju te poručuju da to „nije problem SAP-a, nego je ključni razlog kašnjenja plata neisplaćeni dio granta na koji, shodno budžetu RS-a, ŽRS imaju pravo“.
„Ono što je trebala da uplati Vlada, kao i prihod koji smo očekivali od Mittala – to je bio jedini razlog kašnjenja. A što se tiče poštivanja Zakona o štrajku i Zakona o radu, ne znam kako neko može očekivati od radnika da poštuju zakone, ako ih oni sami ne poštuju. Njihova obaveza je bila da do kraja mjeseca isplate platu, nisu to uradili i mi, naravno, nismo imali drugu alternativu osim da se borimo za svoju egzistenciju. Moramo hraniti porodice, plaćati obaveze, a sredstava nismo imali. Morali smo stati. Ako se ovakva situacija ponavlja, nećemo se libiti da ponovo zaustavimo željeznicu. Nema više rada džaba“, kazao je Simo Cvjetković, predsjednik Samostalnog sindikata mašinovođa ŽRS.
Neuspješno restrukturiranje
Podsjetimo, uz kredit Svjetske banke od 51,3 miliona eura, Željeznice RS bile su prva javna kompanija koja je krenula u proces restrukturiranja. Proces je započet 2017. godine i trajao punih sedam godina, ali od ambiciozno postavljenih planova, koji su preduzeće trebali postaviti na zdrave osnove i osigurati viši nivo samoodrživosti, realizirano je vrlo malo.
Kreditnim sredstvima ŽRS su izmirile zaostala potraživanja prema radnicima, riješile dio višegodišnjih gubitaka i smanjile broj zaposlenih. Vlada RS donijela je i tzv. lex specialis, kojim je dijelu radnika omogućila prijevremeno penzionisanje pod povoljnim uslovima, a drugima visoke otpremnine. Broj zaposlenih smanjen je sa 3.890 na 1.798 radnika, no tada su se pojavili novi problemi. ŽRS su napustili brojni izvršni i kvalifikovani radnici, dok je ostalo administrativno osoblje, godinama zapošljavano po političkoj liniji.
Kako se i ko zapošljavao u ŽRS, svojevremeno je svjedočio i Zlatko Marin, tadašnji predsjednik Samostalnog sindikata saobraćajno-transportnih djelatnosti, navodeći da su u kompaniji zaposleni čak i nastavnik muzičkog obrazovanja i meteorolog.
Odgovornost Vlade RS
Željeznice RS i dalje gomilaju gubitke. Prema podacima Banjalučke berze, akumulirani gubitak dostigao je 295,9 miliona KM, a u prvih šest mjeseci ove godine povećan je za dodatnih 18,4 miliona KM.
„U svemu tome zakazala je i Uprava, koja se ponaša neodgovorno – nabavlja vozila i druge stvari, dok nema sredstava za povećanje plata i uplatu doprinosa. Vlada je također zakazala jer je grant za Željeznicu svake godine sve manji i neredovniji. Podsjetit ću da je prije 14–15 godina grant iznosio 32 miliona KM, a danas je 10 miliona, i to se ne isplaćuje redovno. A troškovi života u međuvremenu su drastično porasli“, naveo je Goran Čamdžić, radnik ŽRS u Prijedoru i dugogodišnji sindikalac.
Čamdžić godinama upozorava da je i sam proces restrukturiranja postavljen tako da vodi ka rasparčavanju i privatizaciji kompanije.
Svoj revolt iskazali su i drugi radnici:
„Imamo upravu, izvršne direktore koji su na Željeznicama više od pet godina. Oni su uništili sav posao. Samo još očekujem da izmisle da vozove pretovaraju na kamione pa da kamioni voze vozove. A ko ih je postavio? Vlada RS – ista ona koja je vlasnik Željeznica i koja bi trebala da vodi računa o njima. Imamo subvenciju od 10 miliona godišnje, a predsjednik Republike troši 77 miliona. O čemu pričamo? Misle li oni da su nama vrane mozak popile?“, rekao je Goran Petković, otpravnik vozova iz Doboja.
Aktuelni premijer Minić priznao je da Željeznice imaju problem, ali nije govorio o odgovornosti. Time je faktički amnestirao i ministre i stranačke kadrove koji su godinama vodili preduzeće bez ikakvih rezultata.
Jelenko Dobraš, predsjednik Sindikata željezničara RS, kazao je da je nezadovoljstvo radnika ogromno:
„Po mišljenju Vlade RS i ministarstva, trebali smo pokušati samostalno finansirati kompaniju. Ali svi znaju da nijedna željeznica u okruženju ne živi od samofinansiranja. Problem je što niko ne brine o preduzeću – prepušteno je lokalnim i stranačkim grupama. Rade se razne sistematizacije, a najmanje se vodi računa o radniku i preduzeću. Vozni park je zapušten, radionice u očajnom stanju, pruge također. Nema odgovornosti. Ako se situacija ozbiljno ne riješi, uskoro ćemo doći do zatvaranja preduzeća.“
Premijer Minić nije objasnio ni zašto Vlada RS nije uplatila cijeli grant od 10 miliona KM Željeznicama, nego samo jednu tranšu od 2,5 miliona . Do trećeg kvartala Vlada RS je trebala uplatiti 7,5 miliona KM. Umjesto toga, kao „rješenje“ nudi se ukidanje putničkog saobraćaja, pa čak i mogućnost da se teretni saobraćaj prepusti „nekom drugom prijevozniku“.
Nije se osvrnuo ni na to da Vlada RS uporno odbija povezivanje putničkog saobraćaja unutar BiH, kao i sa zemljama regiona i Evropom. Alibi su bili migrantska kriza i pandemija COVID-19, ali je jasno da je i to dio strategije vlasti RS da BiH učini što nefunkcionalnijom državom.
Minić zanemaruje činjenicu da i u ekonomski razvijenim zemljama država subvencionira putnički željeznički saobraćaj, a građani ga koriste svakodnevno.
U konačnici, ŽRS su samo još jedan primjer da su javna preduzeća u RS-u dio političkog plijena stranaka na vlasti – bez ikakve odgovornosti onih koji njima upravljaju.
