DOSIJE MINIMALAC: Prava radnika i sistem obračuna plata u Republici Srpskoj

Prvi dio analize možete pročitati ovdje.

Autor: Merdža Handalić Plahonjić

III. Prava iz radnih odnosa, naknade prema kolektivnim ugovorima i obračun plate u Republici Srpskoj

3.1. Prava iz radnih odnosa

Prema Zakonu o radu u RS radnici imaju pravo na platu, naknadu plate i druga primanja u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu (član12). Od 1. januara 2022. godine, nakon izmjena i dopuna Zakona o radu, promijenjena je struktura plate radnika u RS. Nakon ove izmjene plata obuhvata osnovnu platu, zakonom propisana uvećanja, porez na dohodak i obavezne doprinose. Time bruto plata predstavlja ukupan iznos koji poslodavac isplaćuje radniku za rad u radnom odnosu. Međutim, taj iznos radnik ne prima u cijelosti. Naime, poslodavac je dužan da od bruto plate obračuna i uplati porez i doprinose nadležnim fondovima i Budžetu RS. Nakon tih odbitaka, radniku se isplaćuje neto plata, što je zapravo iznos bruto plate umanjen za porez na dohodak i obavezne doprinose.

Plata radnika se može uvećati, a Zakon prepoznaje nekoliko situacija u kojima radnik ima pravo na uvećanje plate, i to:

• Svaki radnik ima pravo na uvećanje plate na osnovu radnog staža. Ovo povećanje iznosi 0,3% za svaku godinu staža, osim ako drugačije nije određeno posebnim propisima, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu (član 124). U slučajevima posebnog režima radnog odnosa, uvećanje od 0,3% važi do navršenih 25 godina staža, dok se nakon toga plata povećava po stopi od 0,5% za svaku narednu godinu.
• Pored uvećanja plate po osnovu radnog staža, zakon predviđa i druge situacije u kojima radnik ima pravo na uvećanje plate, i to:
  • radni učinak – iznos uvećanja nije tačno određen zakonom,
  • rad u otežanim uslovima – uvećanje je obično 35%,
  • prekovremeni rad – najmanje 25%,
  • noćni rad – najmanje 30%,
  • rad tokom praznika i neradnih dana – najmanje 40%.

U odnosu na ranija rješenja, ovim se izmjenama Zakona o radu razdvaja radni učinak od plate i tretira se kao uvećanje plate. Smjernicama datim u Zakonu se navodi da se radni učinak procjenjuje na osnovu kvaliteta, obima rada i doprinosa rezultatima poslodavca, prema opštim aktima ili ugovoru o radu. S tim u vezi, poslodavac bi trebao opštim aktom urediti kako se procjenjuje radni učinak, kako i da ako nema obavljenog posla i doprinosa (raddnik nije radio) onda nema ni uvećanja po ovom osnovu.

Osim naprijed navedenih prava na platu i uvećanje plata, poslodavac je dužan radnika prijaviti u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa. S tim u vezi, poslodavac obavezno u bruto iznosu plate obračunava i isplaćuje doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, dječuju zaštitu i osiguranje od nezaposlenosti u ime svakog radnika. Stope i osnovice za obračun ovih doprinosa detaljnije su propisane članom 22. Zakona o doprinosima.

Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju preciznije su definisana prava iz ovog osiguranja. U skladu sa članom 40. Zakona propisana su prava na:

• starosnu penziju u slučaju starosti,
• invalidsku penziju, promjenu radnog mjesta, prekvalifikaciju i dokvalifikacij i novčanu naknadu u vezi sa smanjenom random sposobnošću u slučaju invalidnosti i 
• porodičnu penziju u slučaju smrti osiguranika.

Prava radnika iz obaveznog zdravstvenog osiguranja utvrđena su Zakonom o obaveznom osiguranju, a odnose se na:

• pravo radnika na zdravstvenu zaštitu i
• pravo na naknade za vrijeme privremene spriječenosti za rad.

Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti definisana su prava radnika na materijalnu i socijalnu sigurnost nakon prestanka radnog odnosa pod okolnostima propisanim ovim Zakonom (član 36.), kao i pravo na informisanje o mogućnostima zapošljavanja, poserdovanje, savjetovanj, stručno usavršavanje i pripremu za zapošljavanje (član 35.). Ipak, zakonom je utvrđen i uslov za ostvarivanje ovih prava. Naime, nezaposleno lice može ostvariti ova prava tek pod uslovom ako je za vrijeme propisanog minimalnog trajanja osiguranja uplaćen doprinos za osiguranje od nezaposlenosti (član 38.).

Osim plate postoje i prava radnika na druga primanja koja isplaćuje poslodavac, a u koja spadaju dnevnice za službena putovanja, naknada troškova prevoza sa posla i na posao ukoliko prevoz nije organizovan od strane poslodavca, naknada za troškove za vrijeme rada na terenu (terenski dodatak), otpremnina prilikom odlaska radnika u penziju, naknada za korišćenje vlastitog automobila, kao i druga primanja utvrđena opštima aktom i ugovor o radu. Takođe, radi zaštite radnika i njegove porodice Zakonom o radu predviđene su finansijske pomoći u slučajevima smrti radnika i članova njegove porodice, teške invalidnosti i dugotrajne bolesti radnika i druge pomoći u ostalim slučajevima predviđenim opštim aktima poslodavca.

3.2. Naknade i pomoći radnicima po osnovu kolektivnih ugovora

U skladu sa članom 209. Zakona o radu, radnici imaju pravo da po vlastitom izboru organizuju i da se učlanjuju u sindikalnu organizaciju. S druge strane, a skladu sa istim Zakonom (članovi 213-216), poslodavci imaju obaveze osigurati uslove za rad sindikata u skladu sa njegovom ulogom i zadacima, statutom, programom i međunarodnim konvencijama o radu.

3.2.1. Redovne naknade prema kolektivnim ugovorima

Naknade koje se redovno obračunavaju odnose se na:

• Naknada za prevoz (odlazak i dolazak na posao i sa posla) je obaveza poslodavca, a iznos do visine cijene karte u javnom prevozu oslobođena je plaćanja doprinosa i poreza. Zakonom o radu predviđena je ova naknada, kao i naknada za korištenje sopstvenog automobila kod obavljanja službenog posla, ali je način obračuna i isplate ostavljeno da se dodatno definiše kolektivnim ugovorima i aktima poslodavca.
• Topli obrok je propisan kao obavezno davanje poslodavca, članom 132. Zakona o radu. S tim u vezi, poslodavac je dužan radniku osigurati topli obrok za svaki radni dan. Ista obaveza važi i ako radnik radi prekovremeno više od tri sata dnevno. Topli obrok koji se isplaćuje ne može biti manji od 0,85% prosječne bruto plate za prethodnu godinu što za 2025. godinu iznosi najmanje 18,24 KM/dnevno bruto, odnosno 11,13 KM/dnevno neto.

Postoje slučajevi kada radnik nema pravo na novčanu isplatu toplog obroka:

• Ako je poslodavac organizovao ishranu (npr. kantina ili ketering).
  • Ako je posebnim zakonom predviđeno da je topli obrok već uračunat u platu – što važi za radnike u javnom sektoru (u oblastima obrazovanja – osnovno, srednje i visoko obrazovanje, kulture, zdravstvu, institucijama pravosuđa, zaposlenih u organima uprave i javnim službama, itd.).

Dakle, pravo na posebnu isplatu za topli obrok najčešće imaju radnici u realnom sektoru (privatne firme i sl.).

• Regres je dodatni novčani iznos koji radnik dobija kada koristi godišnji odmor. Prema Zakonu o radu (član 87, stav 2), radnik ima pravo na regres, ali visina regresa nije propisana zakonom. Ona se određuje:
  • kolektivnim ugovorom (ako postoji), ili
  • internim aktima poslodavca.

Evidentan je problem u praktičnoj primjeni ove zakonske odredbe jer mnogi poslodavci nemaju kolektivni ugovor niti su donijeli akte o visini regresa. Zato radnici često ne mogu tačno znati ni dokazati koliko iznosi njihov regres, iako na njega imaju pravo. Takođe, zaposlenima u javnom sektoru u RS naknada za regres je uračunata u osnovnu platu i ne iskazuje se posebno.

3.2.2. Vanredne naknade prema kolektivnim ugovorima

Najznačajnije vanredne naknade na koje radnici imaju pravo prema Zakonu o radu, a pobliže se regulišu kolektivnim ugovorima, obuhvataju sljedeće:

• Pravo na otpremninu uređeno je članom 194. Zakona o radu. Postoje dvije situacije u kojima radnik ima pravo na otpremninu: prva je kada poslodavac otkaže ugovor o radu bez krivice radnika, a druga je prilikom odlaska radnika u penziju.
  • U slučaju otkaza ugovora o radu, radnik ima pravo na otpremninu ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
    • da je imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme,
    • da mu je radni odnos prestao otkazom od strane poslodavca bez njegove krivice,
    • da je kod poslodavca radio najmanje dvije godine neprekidno.

Zakon takođe precizira razloge zbog kojih poslodavac može otkazati ugovor, a da radnik pritom zadrži pravo na otpremninu. To su slučajevi kada radnik ne ostvaruje zadovoljavajuće rezultate rada ili nema potrebna znanja i vještine za obavljanje svog posla; zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promjena prestane potreba za određenim radnim mjestom, a poslodavac ne može radniku ponuditi drugi posao; kao i kada radnik odbije potpisivanje aneksa ugovora o radu u skladu sa članom 170. stav 1. tačke 1) do 4) Zakona o radu.

Radnik nema pravo na otpremninu ako sam da otkaz, ako mu poslodavac otkaže ugovor zbog razloga koji se vezuju za njegovu krivicu, kao ni u slučaju kada radni odnos prestaje po drugim osnovama koje Zakon ne prepoznaje kao osnov za otpremninu. Takođe, ako se ugovor o radu raskine sporazumno (član 177. Zakona o radu), poslodavac nije obavezan da isplati otpremninu, osim ako se drugačije ne dogovori sa radnikom i to navede u tekstu sporazuma.

• Otpremnina pripada i radniku koji odlazi u penziju, a njenu visinu određuje Vlada Republike Srpske posebnom odlukom. Ipak, u dogovoru sa radnikom, moguće je obezbijediti i neki drugi vid naknade umjesto otpremnine, što predstavlja izuzetak.

Na osnovu člana 186. Zakona o radu, poslodavac je dužan da radniku, prilikom prestanka radnog odnosa, isplati sve što mu duguje – uključujući platu, naknade i otpremninu – zaključno sa danom prestanka rada. Od ovog pravila se može odstupiti ako poslodavac i radnik zaključe poseban sporazum o načinu i rokovima isplate otpremnine.

• Naknadu za vrijeme porodiljskog odsustva uglavnom koriste žene. Visina naknade određuje se u visini prosječne plate koju je ostvarila u toku posljednjih 18 mjeseci prije počinjanja porodiljskog odsustva. Ako žena nije ostvarila platu za svih posljednjih 18 mjeseci, prilikom obračuna prosječne plate za svaki mjesec za koji nije ostvarila platu uzima se iznos najniže plate u RS (član 112. Zakona). Pod određenim uslovima i otac djeteta odnosno drugi staralac može da koristi ovo odsustvo umjesto majke djeteta. Prilikom obračuna naknade za mjesece u kojima žena nije radila uvrstiće se ovaj iznos bez drugih uvećanja i naknada.

Naknada plate za vrijeme porodiljskog odsustva ostvaruje se na teret Javnog fonda za dječju zaštitu Republike Srpske, što znači da se ovo pravo dodatno uređuje i razrađuje Zakonom o dječjoj zaštit (član 26-28. Zakona).

• Naknada radniku zbog povrede na radu i profesionalne bolesti predviđene su Zakonom o radu, kolektivnim ugovorima i opštim aktima i ugovorima o radu. Poslodavac je dužan obračunavati i isplaćivati ove naknade za prava na refundaciju. Zakonom o radu (član 131.) definisano je pravu na ovu naknadu, dok se uslovi za ostvarivanje prava na naknadu plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti i povreda, trajanje prava na naknadu, kao i visina i način ostvarivanja prava na naknadu plate Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju (čan. 82- 83.). Osnov za obračun naknade je prosječna bruto plata osiguranika koju bi ostvario radnik da je bio na radu u zadnjih šest mjeseci koji prethode mjesecu za koji se vrši obračun, a definisani su i  procenti tako obračunate naknade koju radnik može ostvariti.
• Naknada u slučajevima spriječenosti radnika da radi usljed djelovanja “više sile” – prirodne i druge nesreće – predviđena je Zakonom o radu (član 90.). Visina ove naknade je 50% od plate radnika koju bi ostvario da je radio. Zakonom o radu je ostavljena mogućnost da se pštim aktima mogu bliže urediti uslovi i način ostvarivanja prava.
• Naknade radnicima u slučaju neplaniranog privremenog smanjenja obima poslova kod poslodavca, kao i razloga ekonomskofinansijske ili tehničko-tehnološke prirode predviđene su Zakonom o radu (član 91.). Radnici ostvaruju pravo na naknadu plate u visini od najmanje 50% prosječne plate radnika ostvarene u prethodna tri mjeseca. Prema Zakonu o radu, način upućivanja radnika, dužina trajanja, međusobna prava i obaveze radnika i druga pitanja vezana za bliže uređenje ovog odsustva se uređuju kolektivnim ugovorom.
• Jubilarna nagrada je naknada čiju je mogućnost isplate predvidio Zakon o radu, s tim da se pobliže definiše kolektivnim ugovorom.  To znači da učesnici u procesu kolektivnog pregovaranja mogu dogovoriti ovu isplatu kao obaveznu ili kao mogućnost, što zavisi od finansijskog stanja, ali i spremnosti samog poslodavca da isplaćuje jubilarnu nagradu radnicima za ostvareni radni staž.
• Radniku ili njegovoj porodici, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, pripada pomoć u slučajevima (član 133. Zakona): smrti radnika, smrti člana porodice, teške invalidnosti i dugotrajne bolesti radnika, drugim slučajevima.

Kolektivnim ugovorima koji se primjenjuju u RS različito su regulisali ostala primanja radnika. Zakon o radu (član 132) je propisao koja su to druga primanja radnika po osnovu rada:

• dnevnica za službeno putovanje u RS, u FBiH i u inostranstvu,
• naknada troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka s posla, ukoliko prevoz nije organizovan od strane poslodavca,
• naknada za povećane troškove boravka za vrijeme rada na terenu,
• troškove jednog toplog obroka za vrijeme jednog radnog dana, kao i u slučaju obavljanja prekovremenog rada dužeg od tri sata dnevno, ukoliko kod poslodavca nije organizovana ishrana radnika,
• otpremninu prilikom odlaska radnika u penziju,
• naknadu troškova za korištenje sopstvenog automobila kod obavljanja službenog posla, po nalogu poslodavca itd.

Istim članom Zakona ostavljena je odredba da se kolektivnim ugovorima urede način i visina ovih naknada. Velika je šarolikost i razlike u ovim primanjima radnika u RS, a još nije donesen Opšti kolektivni ugovor koji bi svim radnicima RS garantovao ostvarivanje prava na ova primanja na bar sličan način kako su to uredili kolektivnim ugovorima koji su u primjeni. Trenutno je na snazi 11 kolektivnih ugovora uglavnom za radnike javnog sektora.

3. 3. Obračun minimalne plate u Republici Srpskoj

Identično FBiH, bruto platu u RS čine neto plata, socijalni doprinosi i porez na dohodak, s tim što se razlikuje stope doprinosa i poreza koje se uzimaju u obračun plate.

1.            Porez na dohodak: Stopa poreza na dohodak u RS iznosi 8 %. Porez se obračunava na osnovicu koja se dobije tako što se bruto plata umanji za zakonski propisanu poresku olakšicu.

• Lični odbici: Zaposlenik ima pravo na osnovni lični odbitak u iznosu od 1.000,00 KM mjesečno, koji se može uvećati za izdržavane članove porodice, te za iznos plaćene kamate na kupovinu prvog stana. Također, napomena, odbitak za iznos plaćene kamate zaposlenik može potraživati kroz Godišnju prijavu poreza na dohodak. Kroz obračun plate se koriste samo lični odbici za zaposlenika lično ili uvećano za izdržavane članove porodice.

2.            Doprinosi za socijalno osiguranje (na teret zaposlenika): Penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) 18,5 %; zdravstveno osiguranje 10,2 %; osiguranje za slučaj nezaposlenosti 0,6 %; doprinos za dječiju zaštitu 1,7 %. Ukupan iznos doprinosa na teret zaposlenika iznosi 31 % bruto plate.

Najnižu platu utvrđuje Vlada RS na prijedlog Ekonomsko-socijalnog savjeta, i to u posljednjem kvartalu tekuće za narednu godinu, kako je to definisano članom 127. Zakona o radu. Dodatno je članom 128. istog Zakona definisano da se najniža plata isplaćuje radnicima za puno radno vrijeme i prosječno ostvarene rezultate u skladu sa aktima poslodavaca. Ukoliko Ekonomsko-socijalni savjet ne utvrdi prijedlog u predviđenom roku, najnižu platu utvrđuje Vlada RS oslanjajući se na informacije o kretanju plata, rasta proizvodnje i životnog standard u RS.

Za razliku od FBiH, u Republici Srpskoj minimalna plata u 2025. godini zavisi od stručne spreme koja se traži za određeno radno mjesto. Novi iznosi su: 900 KM – za nekvalifikovane i polukvalifikovane radnike; 950 KM – za radnike sa trećim stepenom obrazovanja; 1.000 KM – za radnike sa srednjom stručnom spremom i 1.300 KM – za radnike sa visokom stručnom spremom.

Tabela 2: Primjer obračuna minimalne plate u RS

RS
Bruto 1	1.344,27	1.426,23	1.508,20	2.000,00
Topli obrok (bruto, 18.24 KM/dan)	419,52	419,52	419,52	419,52
Minuli rad (1god/0,3%)	4,03	4,28	4,52	6,00
Bruto osnovica za obračun doprinosa	1.767,82	1.850,03	1.932,24	2.425,52
Doprinosi (ukupno 31%)	548,03	573,51	599.00	751,91
Porez	61,43	68,00	74.58	114.04
Neto 1	1.158,36	1.208,52	1.258,66	1.559,57
Naknada za Fond solidarnosti (0,25% od neto plate)	2.90	3,02	3,15	3,90
Neto radnika (za isplatu)	1.155.46	1.205,50	1.255,51	1.555,67
Naknada za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom (0,2% na bruto platu) – poslodavac	2,69	3,70	3,86	4,90
Naknada za vode Srpske (1 KM po zaposlenom) – poslodavac	1,00	1,00	1,00	1,00

Izvor: Zakon o doprinosima (SG RS, br. 114/17, 112/19, 49/21, 119/21, 56/22, 132/22, 112/23, 110/24), Zakon o radu (SG RS, br. 1/16, 66/18, 91/21, 119/21), Zakon o porezu na dohodak (SG RS, br. 60/15, 5/16, 66/18,105/19, 123/20, 49/21, 119/21), Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida (SG RS, br. 37/12, 82/15).

U RS-u nema propisanih doprinosa na teret poslodavca, ali su dužni da obračunaju naknadu za Fond solidarnosti (0,25% od neto plate), naknadu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom (0,10% na bruto platu) i naknadu za vode Srpske (1 KM po zaposlenom).

Zaključno se može kazati da su u RS zakonski zagarantovana prava radnika, uključujući platu, uvećanja plate  (npr. za staž, prekovremeni i noćni rad), naknade (npr. topli obrok i regres) i druga primanja koja su uglavnom vanredna i zavisna od situacija u kojima se pojedinačni radnici mogu naći. Ova prava se dodatno uređuju kolektivnim ugovorima i internim aktima poslodavca. Plata se obračunava u bruto iznosu, s tim da se u bruto obračun uključuju naknade za topli obrok i regres za radnike zaposlene u javnom sektoru, čime je osnovica za obračun doprinosa i poreza povećana. Radniku se isplaćuje neto plata iz koje su prethodno odbijeni iznosi za doprinose i porez na dohodak. Minimalna plata u 2025. godini varira prema stepenu stručne spreme (od 900 do 1.300 KM). Nadalje, iako ne postoje doprinosi na teret poslodavca, kao što je to slučaj u FBiH, postoje određene obavezne naknade koje on mora plaćati. Nedostatak Opšteg kolektivnog ugovora dovodi, kao i u slučaju FBiH, do neujednačenosti prava među radnicima, posebno u realnom sektoru.