Administrativne procedure često traju duže nego što građani očekuju, a slučaj Zlatka Martinovića ogolio je sporost sistema na jednom od najosjetljivijih primjera.
Martinović, ratni vojni invalid Republike Srpske četvrte kategorije sa 80 posto invaliditeta, u avgustu prošle godine izgubio je svoju invalidsku karticu.
Zahtjev za izdavanje nove proslijeđen je Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske 15. avgusta 2025. godine.
„Zvao sam više puta“, kaže Martinović. „U decembru prošle godine rekli su mi da moj predmet još nije došao na red i da budem strpljiv. Drugi put su mi rekli da je osoba koja radi na tim predmetima na bolovanju, a poslije sam saznao da to radi gospođa Nevena.“
Njegovo nezadovoljstvo, kako ističe, ne proizlazi samo iz čekanja, već i iz osjećaja da je riječ o banalnom problemu koji se mogao riješiti za nekoliko minuta.
„Radi se o običnoj plastificiranoj kartici. To je posao od pet minuta“, kaže ogorčeno. „A ja čekam mjesecima.“
Sve ovo zvuči satirično, ali je samo jedan od primjera dugogodišnje negativne selekcije u ministarstvima Vlade Republike Srpske, koja je postala pravilo, smatra Martinović.
„Danas, kada sam rekao gospođi Neveni, koja ne želi da mi kaže prezime, da sam o ovom problemu obavijestio novinare, pozvala me je nakon deset minuta da dođem po invalidsku legitimaciju.“
Slučaj Zlatka Martinovića pokazuje da u birokratskoj hijerarhiji i najjednostavniji zahtjev može postati nerješiv, dok građani, pa i oni najranjiviji, ostaju zarobljeni između šaltera, telefonskih poziva i izgovora.



