Istraživanje Saveza sindikata Republike Srpske o uslovima rada, kvalitetu života i očekivanjima radnika pokazalo je poraznu sliku položaja zaposlenih: niske plate, rastući troškovi života i sve izraženije nezadovoljstvo uslovima rada tjeraju veliki broj ljudi da razmišlja o napuštanju Republike Srpske.
Plata od 2.000 KM – nedostižan cilj za većinu radnika
Istraživanje Saveza sindikata Republike Srpske o uslovima rada, kvalitetu života i očekivanjima radnika pokazalo je poraznu sliku položaja zaposlenih: niske plate, rastući troškovi života i sve izraženije nezadovoljstvo uslovima rada tjeraju veliki broj ljudi da razmišlja o napuštanju Republike Srpske.
Prema rezultatima istraživanja predstavljenim na konferenciji za novinare, gotovo svaki drugi radnik, odnosno oko 47 posto ispitanika, prima platu do 1.650 KM. Istovremeno, čak 95 posto radnika smatra da bi dostojanstvena plata, koja omogućava podmirivanje osnovnih životnih potreba, trebalo da iznosi najmanje 2.000 KM.
Posebno je težak položaj zaposlenih u realnom sektoru. Njihove plate u prosjeku su od 250 do 300 KM niže od republičkog prosjeka, a platu od 2.000 KM ili više prima tek svaki dvadeseti radnik. Među zaposlenima sa srednjom stručnom spremom, koji čine najveći dio radne snage u privredi, svega tri posto ostvaruje takva primanja.
Dodatni posao za preživljavanje, odlazak kao izlaz
Istraživanje je pokazalo da više od 80 posto radnika visinu plate smatra najvećim razlogom nezadovoljstva. Dodatno zabrinjava podatak da više od 40 posto zaposlenih, pored redovnog posla, radi i dodatni posao kako bi obezbijedilo egzistenciju sebi i porodici. Značajan dio tog dodatnog rada odvija se u sivoj ekonomiji.
Još alarmantniji je podatak da više od 37 posto ispitanika razmišlja o odlasku iz Republike Srpske. Uglavnom je riječ o ljudima u najproduktivnijoj životnoj dobi, između 25 i 50 godina, a među njima je veliki broj radnika sa srednjom i visokom stručnom spremom. Oko 90 posto onih koji razmišljaju o odlasku izjavilo je da bi ostali kada bi plate bile značajno povećane, a uslovi rada poboljšani. Većina, međutim, odlazak planira u naredne dvije godine.
Nominalni rast plata ne prati rast troškova života
Predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske Goran Stanković upozorio je da se problem ne može riješiti samo nominalnim povećanjem plata, dok istovremeno rastu cijene hrane, energenata i komunalnih usluga. Sindikat zato insistira na povećanju najnižih i sektorskih plata, ali i na stvaranju uslova za realan rast životnog standarda.
Koliko je taj rast spor pokazuje i podatak o kretanju prosječne plate. Ona je u septembru iznosila 1.727 KM, dok je u januaru bila 1.593 KM. Od ukupnog povećanja od 134 KM, najveći dio posljedica je povećanja najnižih plata i primanja budžetskih korisnika. Kada se ti efekti izuzmu, rast prosječne plate iznosio je svega 11 KM.
Sindikalci posebno ukazuju na nesrazmjer između primanja radnika i troškova života. Sindikalna potrošačka korpa za četveročlanu porodicu iznosi gotovo 3.000 KM, što znači da dvije prosječne plate velikog broja zaposlenih nisu dovoljne ni za podmirivanje osnovnih potreba. U toj korpi, kako je naglašeno, nema luksuza, ljetovanja i zimovanja, već samo osnovni troškovi života.
Odlazak domaćih radnika i dolazak stranih
Istraživanje se bavilo i položajem stranih radnika. Dok je njihov udio u ukupnom uzorku oko pet posto, u privatnom, odnosno realnom sektoru iznosi 11,3 posto. Oni uglavnom obavljaju iste ili slične poslove kao domaći radnici, uključujući i složenije poslove. Sindikat upozorava da odlazak domaće radne snage i dolazak stranih radnika ne predstavljaju rješenje problema niskih plata i loših uslova rada.
Posebno je važno upozorenje da odlazak domaćih radnika ima posljedice i po ekonomiju. Njihova zarada ostaje u domaćoj potrošnji i doprinosi punjenju budžeta, dok strani radnici značajan dio zarade šalju u zemlje iz kojih dolaze.
Posao nije dovoljan ako od njega ne može da se živi
Na konferenciji je ukazano i na potrebu povećanja plata u obrazovanju, nauci i kulturi. Predstavnik sindikata ovih djelatnosti Dragan Gnjatić ocijenio je da je najavljeno povećanje od deset posto minimum, uz zahtjev da se isprave nelogičnosti u platnim razredima i smanje neopravdane razlike između zaposlenih koji obavljaju iste ili slične poslove. Posebno je upozorio da povećanje plata ne smije biti praćeno novim rastom cijena.
Rezultati istraživanja još jednom otvaraju pitanje koje se u javnim raspravama o ekonomskom razvoju Republike Srpske često potiskuje u drugi plan: šta vrijedi rast poslovne dobiti i investicija ako ljudi koji stvaraju tu vrijednost ne mogu od svog rada pristojno živjeti?
Poruka radnika je prilično jasna – nije dovoljno imati posao. Potrebno je imati posao od kojeg se može živjeti. A ako se plate i uslovi rada ne promijene, Republika Srpska mogla bi nastaviti gubiti upravo one ljude koji su joj najpotrebniji.
