„ Nikada više nećemo dozvoliti da neko vlada četrnaest godina.“
Od stotina poruka građana na ulicama gradova Srbije, nakon što je objavljeno da je lista „Studenti pobeđuju“ odnijela pobjedu na parlamentarnim izborima, upravo poruke “otišlo je zlo” i “nikada više nećemo dozvoliti da neko vlada četrnaest godina” čine se najjasnijom porukom olakšanja. Porukom građana koji su živjeli u zarobljenoj državi, u smrtnom zagrljaju SNS-a i Aleksandra Vučića, i koji su protekle dvije godine vodili borbu za slobodu. U medijskoj blokadi, uz gušenje slobodne riječi i misli i policijsku represiju, dok je SNS rasprodavao državu, dok su rudari pretvarani u robove kineskog kapitala, a Vučić kontinuirano uznemiravao region i iz dana u dan izmišljao nove i nove neprijatelje.
I što je represija bila veća, to je i otpor, ne samo studenata nego i građana, bio sve snažniji i artikuliraniji. Najbolje o tome svjedoči i sama izlaznost građana na izbore, jedna od najvećih do sada zabilježenih.
U analizama i komentarima, kako u Srbiji tako i u regionu, tokom predizborne kampanje posebno se isticala heterogenost studentske liste i postavljala pitanja o njihovoj ideološkoj opredijeljenosti. Ali u konačnici, unatoč svim ideološkim razlikama, potreba za slobodom nadvladala je sve razlike u prvom i najvažnijem koraku.
Nakon perioda plenuma sada dolazi vrijeme institucionalnog djelovanja. Pred 140 parlamentaraca zadatak je da krenu u demontažu SNS-ovog režima, duboko ukorijenjenog u sigurnosne i obavještajne agencije, policiju, vojsku, pravosuđe, javne službe i RTS, bastion propagandne mašinerije koji je, kao javni servis, pogazio sve postulate profesionalnog izvještavanja.
Ta tranzicija bit će, bez sumnje, mukotrpna, ali se možemo nadati da su svi oni koji su izabrani da je provedu toga svjesni.
U ropotarnicu povijesti nakon ovih izbora otišla je, poslije više od tri decenije, i Socijalistička partija Srbije. Ivica Dačić jedva da je skrivao šok zbog toga što lista SPS-a nije prešla izborni cenzus. I ne čudi, jer su, bilo da su samostalno vladali bilo da su koalirali, toliko srasli s vlašću da se ovog jutra, 26. oktobra 2026. godine, bez sumnje pitaju: a kako dalje? I trebaju se pitati, jer samo oni znaju koliko su štete nanijeli građanima Srbije.
Izborna noć prošla je mirno, bez nasilja, iako je ono bilo moguće. Pogotovo kada se na ulicama Beograda pojavio veliki broj pripadnika žandarmerije i interventne policije. Osim paljenja jednog od šatora u ćacilendu i sporadičnih napada na policijska vozila koja su se povlačila s ulica, razum je s obje strane „barikada“ ipak prevladao.
A možda je najveća pobjeda bila gledati kako okupljeni ćaciji napuštaju Pionirski park, povijenih leđa, s kapuljačama navučenim još dublje na glavu i, bez sumnje, s pitanjem: a šta i kuda sada?
U konačnici, valja vjerovati da su u Skupštinu Srbije, na listi „Studenti pobeđuju“, ušli oni najbolji. I da su, osim strategije za pobjedu, utvrdili i osnovne koordinate političkog djelovanja. Građani Srbije morat će pokazati strpljenje tokom tranzicije jer se ona ne može provesti preko noći.
U danima pred nama bit će zanimljivo vidjeti i šta će biti sa svom onom medijskom bulumentom plaćeničkih tabloida, portala i kablovskih medija, slugana Vučićevog režima koji su živjeli od proizvodnje laži i huškanja na sve one koji su bili oponenti tom istom režimu.
Iako se dojmovi još sabiraju, pobjeda studentske liste dočekana je s blagim optimizmom u regionu. Izuzetak su vlast, ali i veći dio opozicije u bh. entitetu Republika Srpska.
Nakon što je glasao, naravno za SNS, u Banjaluci, Milorad Dodik je sa sinom Igorom, kao i Nenad Stevandić, požurio u Beograd. Vjerovatno se Dodik usput i upjevavao uz onu svoju „ne može nam niko ništa…“. A onda zamukao. I brže-bolje pokušao se, čestitajući izbornu pobjedu studentima, prestrojiti u hodu. Što i nije iznenađenje jer je on klasični primjer konvertita.
Stoga je njegova čestitka i zazivanje svesrpskog jedinstva i cinično i vulgarno, ocijenio je vanjskopolitički komentator Dušan Janjić, izrazivši uvjerenje da će nova vlast u Srbiji svoje odnose s BiH zasnivati na suverenitetu, a ne etnicitetu.
S čestitkama je požurio i predsjednik SDS-a Branko Blanuša. Onaj isti koji je na svojevrsnu crnu listu stavio i iz stranke izbacio Ljubišu Petrovića, između ostalog i zbog podrške studentima.
Kakve će odnose ova Srbija graditi s Republikom Srpskom i dalje je nepoznanica. Odnosno, hoće li krenuti u izgradnju ravnopravnih i dobrosusjedskih odnosa s BiH ili će nastaviti utabanim stopama Vojislava Koštunice, Borisa Tadića, a potom i Vučića, pokazat će vrijeme.
Pokazat će i hoće li ta nova vlast, zajedno sa studentima, olako zaboraviti da je vlast RS-a zabranila njihovo okupljanje u Banjaluci u sklopu predizborne kampanje kako se ne bi zamjerila Vučiću, uvjerena da izbori neće iznjedriti promjene.
U izbornoj noći, nakon što je poruka „Studenti pobeđuju“ postala realnost, njihova pobjeda proslavljena je i u Banjaluci. Ne masovno, ali dovoljno glasno za palanku koja se već dugo boji vlastite sjene i koja je, makar na trenutak, digla glavu.
