Autor – Slađan Tomić
Udruženje onkoloških pacijentica „Renesansa“ održalo je proteste pod nazivom „5 do 12“, upozoravajući da su životi mnogih žena u Bosni i Hercegovini dovedeni u pitanje zbog dugih listi čekanja i nedostupnih terapija.
Azra Babajić iz Rakovice kod Sarajeva već 12 godina bori se protiv karcinoma. Do sada je primila 30 hemoterapija, ali kaže da doktori godinama nisu tretirali maligna tkiva u plućima jer su vjerovali da terapija za karcinom dojke pokriva i ostale dijelove tijela.
„Četvrti put kad sam snimila CT pluća, saznala sam da imam metastaze. Onda sam lijek čekala osam mjeseci. Dobila sam ga samo od grada, ali nisam od federalnog zavoda. Primila sam jedanaest terapija“, kaže Babajić.
Propisana joj je nova terapija, ali Azra je ne prima jer je na listi čekanja. Mjesečno joj za lijek treba 6.300 evra, ali taj novac nema. Razmišljala je i o prodaji imovine.
„Rekla sam – ja to ne mogu, i da prodam kuću, ne postižem ništa jer se ne zna koliko ću terapija primiti. Odustala sam i čekam da mi pomogne Bog, pa doktori, pa možda i država dobije taj lijek koji meni treba. Možda budem imala sreće, ja sam inače sretna u životu i pozitivna, tako da se nadam da ću to dočekati“, kaže Azra.
Čekajući lijek, mnoge žene su izgubile bitku.
Enida Glušac, predsjednica udruženja „Renesansa“, kaže da je situacija alarmantna.
„Moj Facebook djeluje kao čitulja. Svake sedmice gubimo po jednu članicu. Ne uspijemo oplačati jednu, a već sljedeću izgubimo.“
Liste čekanja, neblagovremena refundacija lijekova, nedostatak citostatika i nerevidiranje liste lijekova najčešći su problemi sa kojima se suočavaju onkološki pacijenti.
„Nama se problemi samo nižu. Mi u Sarajevu smo u malo boljoj situaciji“, kaže Glušac.
Na taj način ponovo se uvodi diskriminacija jer prava pacijenata u Livnu, Bijeljini, Travniku, Mostaru, Trebinju i Sarajevu nisu ista. Oni koji žive na području Kantona Sarajevo su u boljoj poziciji, a pacijentice kažu da je to zbog zalaganja kantonalnog Ministarstva zdravstva.
Enis Hasanović, ministar zdravstva KS, priznaje da sistem nije dovoljno dobar.
„Ali, je li dovoljno? Nije. Jesmo li sretni? Nismo. I mislim da kad bi svi uradili ono što mogu, i potrudili se koliko mogu, daleko bi bilo bolje mjesto za život“, kaže Hasanović.
Vlasti na svim nivoima imaju novca za povećanje plata, nove automobile i službena putovanja, za sve osim za liječenje oboljelih i druge marginalizovane grupe.
Ured za reviziju institucija godinama upozorava da Fond solidarnosti ne dobija novac od Vlade Federacije u iznosu koji je propisan zakonom. Zbog toga niko nije odgovarao – ni moralno ni krivično.
