Bosna i Hercegovina optrčala je puni krug i vratila se u devedesete godine. Preliminarni rezultati opštih izbora, provedenih uz korištenje elektronskih tehnologija, potvrdili su dominaciju nacionalnih stranaka i jednako takvih narativa.
I više niko stoga izborne poraze ne može pravdati prekrajanjem volje građana koji su nas upravo svojom voljom suvereno poveli u prošlost. Sada ostaje samo da se SDA, SNSD i HDZ BiH dogovore oko podjele ministarskih i svih drugih fotelja, a potom svojim biračima, koje su do jučer plašili „onim drugim narodom“, pojasne da su na koaliranje pristali, kako je to slikovito kazao kolega Amir Sužanj, „iz nužde i to one velike“.
Nakon što se Darijana Filipović, nova članica Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, kao na dodjeli Oskara, od stranačkih dužnosnika HDZ-a BiH, preko prijatelja i uže i šire porodice, zahvalila na pobjedi, kazala je kako će Predsjedništvo zauzeti novi politički kurs.
Bilo bi lijepo povjerovati joj na riječ. No teško da će Denis Bećirović, Željka Cvijanović i Darijana Filipović progovoriti istim glasom. I stoga je izvjesniji scenarij da ni u naredne četiri godine neće biti više Bosne i Hercegovine, niti će biti manje blokada. Da će se zaštita vitalnih nacionalnih, odnosno entitetskih interesa potezati po potrebi. I da će o tome šta jeste dobro ili loše za državu odlučivati SDA. Koja će, istakao je u izbornoj noći lider te stranke Bakir Izetbegović, „imati kontrolni paket u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH“.
Svi izborni gubitnici, za nadati se je, trebali bi analizirati uzroke zbog kojih im građani nisu poklonili povjerenje. Da li su i šta loše radili ili su naprosto oni građani koji su na izbore izašli krenuli putem kojim u sve većem broju evropskih zemalja jača desnica, koja populističkom politikom pridobiva njihovu naklonost.
U Centralni birački spisak BiH upisano je 3.408.517 građana. Prema preliminarnim rezultatima Centralne izborne komisije BiH, na izbore je izašlo oko 42 posto birača. Velika je to i zabrinjavajuća apstinencija. Istina je da u BiH, prema procjenama, jer nemamo relevantan popis stanovništva, živi barem milion građana manje nego što ih je na biračkim spiskovima.
Ali je i nepobitna činjenica da apstinenti u velikoj „ponudi stranaka i kandidata“ nisu prepoznali one koji bi državu izvukli iz gliba u kojem se godinama valja. Pa se ona fraza „svi su isti“ samo potvrdila. Kako kroz apstinenciju tako i kroz, mnogima možda irelevantan podatak, ali ipak upozoravajući, činjenicu da je 46.298 građana predalo prazne glasačke listiće.
U bh. entitetu Republika Srpska SNSD je ponovo odnio nadmoćnu pobjedu u utrci za predsjednika RS, člana Predsjedništva BiH, Narodnu skupštinu RS i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. I sa svojim koalicionim partnerima nastavit će dvodecenijsku vladavinu. Voljom građana.
SNSD je i u zbiru glasova, Pokret „Sigurna Srpska“ i SDS – Volja naroda osvojio više od 30 hiljada glasova.
Marinko Božović, kandidat PSS-a, SDS-a i Narodnog fronta za člana državnog Predsjedništva, nakon ubjedljivog poraza od Željke Cvijanović okrivio je Nebojšu Vukanovića, lidera Pokreta za pravdu i red, nazvavši ga kukavičkim jajetom. Ogorčen, očekivano, Božović nije ni na trenutak pomislio da uzrok poraza nije Vukanović, već cjelokupno djelovanje opozicionog bloka čiji je kandidat bio.
Opozicija je, u suštini, sama sebi bila najveći neprijatelj. Građani su mjesecima prije početka izborne kampanje svjedočili kalkulisanju oko kandidata za inokosne funkcije. Branko Blanuša malo bi bio, pa malo ne bi bio kandidat za predsjednika RS. Kalkulisao je jednako i Draško Stanivuković. No odluka da Božović uđe u utrku za Predsjedništvo BiH i najpovršnijem poznavaocu političkih prilika u RS-u u startu je značila i izborni poraz.
Ništa manje važno pitanje kojim bi se opozicija trebala baviti jeste koliko su koalicioni partneri SDS-a radili u kampanji za sebe, a koliko su promovirali zajedničku opozicionu politiku. Prije svega Draško Stanivuković, koji još uvijek sa banera širom RS-a poručuje „sigurno premijer“.
U prvim komentarima izbornih rezultata Stanivuković je ustvrdio da koalicija sa SNSD-om ne dolazi u obzir. Ali politika je čudo. I treba se sjetiti 2018. godine i Dragana Čavića, koji je od najglasnijeg i najkritičnijeg opozicionara u RS-u, nakon opštih izbora, promijenio ploču i bez trunke zazora pridružio se SNSD-u. Zarad vlastitih benefita i dva-tri kadra svoje stranke.
Stoga, ko zna, možda gradonačelnik Banjaluke iz gradonačelničke fotelje uskoči u premijersku. Jer, politika je čudo.
A što se građana tiče, svoje su rekli. Možda zima koja je pred nama, zahvaljujući sve drastičnijim klimatskim promjenama, neće biti strašno hladna. No drva i ugalj moraju se kupiti. Ili platiti struja ili centralno grijanje. I više vlast neće biti „široke ruke“ pa penzionerima, borcima, učenicima dijeliti po sto maraka pomoći. Ili prehrambene pakete.
E, za njih bi zima mogla biti i te kako gladna.
Ali i to je volja naroda.
