Hrvatska je digla glas protiv neofašizma, a Zagreb je ponovo postao “nepokoreni grad”! Nakon desničarskog terora hrvatskih neoustaških pokreta i organizacija, počevši od Tompsonovog koncerta pa sve do napada na Dane srpske kulture u Hrvatskoj, građani Hrvatske su rekli “Ne!”. Hrvati više neće trpjeti nasilje fašističkog terora i tekovine zločinačke ustaške politike.
Protesti pod sloganom “Ujedinjeni protiv fašizma” okupili su na ulicama Zagreba, Rijeke, Pule i Zadra nekoliko hiljada građana. Glavni organizator bila je istoimena inicijativa “Ujedinjeni protiv fašizma”, koja je okupila desetak organizacija iz civilnog društva, a ovo je privuklo i sve svjesne građane Hrvatske da zajednički dignu glas protiv fašizma, kao i protiv desničarske politike koja vlada hrvatskim društvom. Osim rehabilitovanih ideja fašizma, koje su krajem Drugog svjetskog rata bile razbijene, a njihovi zločinci adekvatno kažnjeni, građani se svakodnevno susreću s relativizacijom zločina i s historijskim revizionizmom koji logor smrti Jasenovac naziva rehabilitacijskim kampom, kao i s stavom da su ustaše bile zaštitnici samostalnosti Hrvata.
Na antifašističkim marševima učestvovali su građani različitih profila : omladina, studenti, radnici, aktivisti, pripadnici nacionalnih manjina, a skup je pozivao i na solidarnost s radnicima migrantima koji su često žrtve neoustaškog terora. Na protestu su se mogle vidjeti zastave Jugoslavije i partizanskih jedinica koje su oslobađale Hrvatsku, kao i brojni antifašistički slogani. Iako je po Ustavu RH zabranjeno isticanje jugoslavenske zastave ili bilo koje zastave koja poziva na jedinstvo Hrvata s drugim narodima, građani se nisu dali zastrašiti. Hrvatski narod je se sjetio svoje slavne antifašističke i partizanske prošlosti i pokazao da nisu svi Hrvati ustaše.
Ipak, protesti nisu prošli bez incidenata. U tim gradovima, mladi profašisti pokušali su da isprovociraju antifašiste fašističkim pozdravima, petardama i sitnim napadima, kao i organizovanjem skupova na kojima se vijorila šahovnica iz vremena NDH. Hrvatska policija je spriječila moguće sukobe između učesnika povorke i antidemonstranata.
Ovi protesti su dali povoda političkoj desnici da piše i govori o normalizaciji lijevog radikalizma i terorizma, iako ova politička desnica o fašističkom teroru i maltretiranju manjina I migranata ćuti. Drugi su govorili o vraćanju komunističkoj ideologiji. Također, govorilo se o ukidanju hrvatske državnosti i vraćanju nekim drugim zajedničkim državama. Desnica pod plaštom odbrane domoljublja zanemaruje da se u Ustavu RH, odnosno njegovim izvorišnim osnovama, navodi da se moderna Hrvatska, nasuprot Nezavisnoj državi Hrvatskoj, temelji na odlukama ZAVNOH-a i ustavima Socijalističke Republike Hrvatske iz vremena Jugoslavije.
Skup je okupljao građane različitih ideoloških uvjerenja , od liberala do komunista. Svi su rekli ne fašizmu, iako se ne slažu kako se najbolje boriti protiv njega. Iako je ovo svijetli primjer hrvatske sadašnjosti koji podsjeća na njenu slavnu antifašističku prošlost, ostaje otvoreno pitanje kuda dalje. Kako se boriti protiv fašizma i može li se ova borba zadržati samo na temeljima civilnog društva? Da li su antifašisti spremni postati političkom snagom u izmjeni hrvatskog društva i koji bi to politički pravac bio? S pravom hrvatski nacionalisti strahuju od ovog pitanja, a najviše od pretpostavke šta bi taj politički put mogao biti, jer su svjesni da bi se tako njihovoj pljačkaškoj prirodi stalo na kraj.
Pozitivan moment je i činjenica da se hrvatska omladina, pogotovo ona lijevo i krajnje lijevo orjentisana, motiviše događajima iz Srbije i poziva da se i Hrvatska okrene na put borbe za bolje društvo. A daleko prije ovog antifašističkog skupa iskazali su solidarnost sa svojim komšijama i tako udarili još jedan šamar hrvatskom nacionalizmu. Pozitivna stvar je i činjenica da se u BiH, zemlji koja je duboko etnički podijeljena, proslavio dan Drugog zasjedanja AVNOJ-a na kome je učestvovao veliki broj građana iz BiH, ali i iz svih Republika bivše Jugoslavije. Zajedno sa ZAVNOBIH-om ove dane obilježilo je na desetine hiljada Srba, Hrvata i Bošnjaka, zajedno, što dokazuje da u našoj političkoj i društvenoj stvarnosti postoji alternativni pravac razvoja kome nije bitno nacionalno porijeklo nego život.
Pozdravljamo inicijativu, organizatore i hrvatske građane i neka nam njihov primjer bude inspiracija da stanemo na kraj višedecenijskom teroru nacionalističke politike profiterstva!
