Autor – Slađan Tomić
Ljiljana Dugonjić, radnica u trgovini, posljednih pola godine nedjelje provodi sa svoje troje djece.
Do prije nekoliko mjeseci to je bilo gotovo nemoguće – radila je, a djeca su ostajala kući.
Promjena je došla u novembru, kada je na snagu stupio federalni zakon koji trgovinama zabranjuje rad nedjeljom.
Ali sreća trgovaca je trajala kratko. Iz resornog ministarstva stižu najave da će trgovinama možda biti dozvoljen rad tokom 16 nedjelja u godini. Mnogi radnici to doživljavaju kao korak unazad.
„Ne damo našu nedjelju“, poručuje Ljiljana i hiljade drugih trgovaca.
„Ne treba nam nijedna radna nedjelja. Svi mi imamo djecu koju ostavimo tu nedjelju kući i odemo da radimo dok drugi šetaju, uživaju sa svojom djecom. Šta naša djeca dobiju? Ništa – nezadovoljne roditelje.“
Na nedavno održanim protestima, radnici su jasno rekli šta misle o prijedlogu – ne žele nijednu radnu nedjelju, ne žele „izuzetke“, i ne žele da se o njihovim životima odlučuje bez njih.
„Ja treba da odem u školu i da kažem: ja sam slobodna u srijedu, dajte mi djecu“, kaže Ljiljana.
Sindikat trgovine i uslužnih djelatnosti BiH oštro se protivi izmjenama zakona. Predsjednica sindikata Mersiha Beširović naziva najave vlasti eksperimentisanjem nad radnicima.
„Neću spominjati imena, znamo ih. To su oni eksperti koji su govorili da će propasti zemlja, krahirati ekonomija, a mi svi biti na ulici – zbog neradne nedjelje. Kad se ništa od toga nije desilo, onda su iskopali inflaciju, pa je i ona navodno kriva zbog neradne nedjelje. Možda bi i kilogram trešanja danas bio pet maraka, a ne dvadeset pet, da nema neradne nedjelje“, ironična je.
Radnici poručuju da više neće mirno posmatrati poteze vlasti. Bude li trebalo, radikalizovaće svoj protest.
Smatraju da je vrijeme kada su se protesti organizovali „reda radi“ prošlo. Zato najavlju da, ako zatreba, slijedi štrajk, bojkot i sve što je potrebno da se odbrani ono što su jedva izborili.
