Dok se vlast bh entiteta Republika Srpska zabavlja sama o sebi i sistematski radi na
urušavanju državnih institucija, te time cijelu Bosnu i Hercegovinu drži u stanju
povišenih političkih tenzija ekonomska dubioza sve je dublja.
Novca , unatoč kontinuiranim uvjeravanjima predsjednika RS Milorada Dodika,
entitetskog premijera Radovana Viškovića i ministrice finansija Zore Vidović kako
nikada „bolje nismo stajali“, nema.
Tekuća likvidnost budžeta održava se kontinuiranim zaduživanjem na domaćem tržištu kapitala. Republici Srpskoj, čitaj građanima, kad-tad na naplatu će doći i dug po izgubljenom arbitražnom sporu s Vijaduktom, čija je samo glavnica teška 100 miliona KM.
Od obećanog ino kredita čiji izvor premijer sarkastično poručuje „ne želi otkriti“ za sada nema ništa. Kolateralna šteta su svi građani, a posebno radnici u javnim preduzećima. Posebno u Željeznicama RS.
Podsjetit ćemo da je zaključno sa decembrom 2024. godine , nakon osam godina, i više prolongiranja utvrđenih rokova okončan proces restrukturiranja ŽRS koji se odvijao pod nadzorom i uz kredit od 50 miliona eura Svjetske banke.
Od ambiciozno zadatih ciljeva sam proces rezultirao je smanjenjem broja radnika sa
3600 na 1.800 i stvaranjem holdinga koji čini više preduzeća, ali primarni cilj –
osposobljavanje ŽRS da posluju na samoodrživoj osnovi nije postignut.
Donošenje tzv „lex specialisa“ o mogućnosti prijevremenog penzionisanja radnika ŽRS , te davanjem
stimulativnih otpremnina rezultiralo odlaskom izvršnog osoblja dok , ključni problem,
prekobrojniradnici administracije, nije riješen. Stoga ŽRS nedostaju mašinovođe, radnici na održavanju lokomotiva, te stručnjaci iz oblasti signalizacije.
Istovremeno ŽRS nastavljaju da povećavaju gubitke, te su 2024. godinu okončali s
gubitkom od 34.284.700 KM. Ovome treba dodati i dug prema Vladi RS konvertovan u
kapital tog javnog predzeća koji iznosi 334 miliona KM.
Sve navedeno odražava se na kontinuirano pogoršavanje ekonomsko socijalnog
položaja radnika. Sindikalni lideri upoznali su nas s odbijanjem rukovodstva RS da uđe
u socijalni dijalog oko povećanja plata od 200 KM linearno, koje su zahtijevali.
Udruženi nezavisni sindikati koji djeluju unutar ŽRS nakon neuspješnih pregovora s
poslodavcem zaprijetili su koncem marta generalnim štrajkom, jer ne samo da nisu bili
ispunjeni zahtjevi za povećanje plata nego su i februarske plate bile u ozbiljnom
kašnjenju. Tada su i ustvrdili da od štrajka odustati neće ne dobiju li čvrste, pismene
garancije od vlade RS da će im plate biti redovno isplaćivane i to, najkasnije do 15-tog u
mjesecu.
Ali u RS-u papir trpi svašta. Sindikati su odustali od štrajka , februarsku platu su dobili i na tome se stalo. Ona martovska, skupa s obećanjima i potpisima ostala je mrtvo slovona papiru.
Foto arhiv – Štrajk glađu Željezničara RS 2017.
Jelenko Dobraš, predsjednik Sindikata željezničara RS, kaže da plate nisu isplaćene, a kada će
biti, nije im poznato.
“Kontaktirali smo ljude iz finansijske službe koji su zaduženi za to i trenutna informacija je da nema sredstava na računu, te da plate neće biti čak ni iduće sedmice”, kazao je Dobraš. Radnici su, naveo je, ogorčeni, jer dok novca za plate nema, uprava obnavlja vozni park, odnosno kupuje nove službene automobile.
U RS, koja sebe odavno deklariše , svim izjavama i postupcima vlasti, kao pravoslavni
entitet, radnici ŽRS platu nisu primili prije pravoslavnog Uskrsa. Što ih je posebno
povrijedilo, istakao je Dobraš.
Vlada RS je nedavno donijela odluku o davanju saglasnosti za izdavanje garancije
Republike Srpske za kreditno zaduženje ŽRS-a. No novi kredit , za nerentabilno
preduzeće, samo je gašenje požara čašom vode.
Željeznice RS, bez obzira na novo ustrojstvo teško da će bez velikih kapitalnih ulaganja moći da posluju na samoodrživoj osnovi. Svjesni su toga i sindikati, valjda je svjesna i uprava ŽRS, a trebala bi biti svjesna i
vlast.
Ali vlast, otuđena od građana, radnika… brine samo o sebi. Pa je stoga sasvim izvjesno
da bi radnici i Međunarodni praznik rada mogli dočekati praznih džepova. Osim ako
ponovo ne zaprijete štrajkom , a uprava da ga preduprijedi i isplati martovsku platu. Bez
traženog povećanja.
I tako će se agonija nastaviti. Ona klasna svijest koja je krasila radnike ŽRS odavno se
ugasila. Među radnicima i njihovim sindikalnim vođama više nema onih hrabrih koji su
svojevremeno bili spremni i provodili sve vidove radničkih borbi. Uključujući i štrajk
glađu i činjenicu da ga je svojim životom, uzaludno i nepotrebno, platio Čedomir
Knežević.
Komentar
