Autor: Vuk Popović
Ovih dana područje Bosanske Krajine suočava se s obilnim padavinama koje dovode do porasta vodostaja i izlijevanja rijeka na puteve, poljoprivredna zemljišta i naseljena područja. Poplavama su najteže pogođeni Prijedor, Sanski Most, Kozarska Dubica i okolna područja.
Uzroci problema
Obilne padavine same po sebi nisu neuobičajena pojava, ali problem nastaje zbog neadekvatne infrastrukture i nedostatka preventivnih mjera. Korita rjeka često nisu dovoljno održavana, kanalizacioni sistemi su preopterećeni, a odvodni kanali zapušteni. Nasipi koji postoje su često nedovoljno visoki ili oštećeni, dok na mnogim mjestima uopšte ne postoje.
Nakon katastrofalnih poplava 2014. godine, vlasti su obećale ulaganja u infrastrukturu kako bi se spriječile slične situacije u budućnosti. Međutim, stanje na terenu pokazuje da su ti projekti ili ostali nedovršeni ili su se realizovali samo djelimično. Postavlja se pitanje odgovornosti institucija za izostanak sistemskog rešenja. Isto tako moramo ih pitati – Zašto se ovo ponavlja? Gdje su nasipi? Šta se radi s novcem iz javnog budžeta?
Kako se troši novac?
Svake godine iz budžeta se izdvajaju sredstva za zaštitu od poplava, ali je nedovoljno transparentno kako se ona troše. Građani BiH i sami izdvajaju značajna sredstva za održavanje vodoprivrednih objekata i upravljanje vanrednim situacijama poput poplava putem posebnih vodnih naknada , ali često ne vide konkretne rezultate.
U 2023. godini, ukupno je prikupljeno 21.4 miliona KM po osnovu ovih naknada, što predstavlja drugi najveći godišnji prihod od kada se obračunavaju posebne vodne naknade u entitetu Republika Srpska.
U Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), građani i pravna lica izdvajaju sredstva kroz različite vodne naknade , a prema dostupnim podacima, u 2023. godini ukupno je prikupljeno približno 39 miliona KM po osnovu ovih naknada.
Važno je napomenuti da se sredstva prikupljena kroz vodne naknade trebaju koristiti za finansiranje projekata vezanih za zaštitu i upravljanje vodnim resursima.
Pregledom zvaničnih podataka sa sajtova Opštine Novi Grad i Grada Prijedora, gdje SNSD ima čvrstu vlast, vidi se da većina sredstava odlazi na troškove opštinske i gradske uprave, dok su izdvajanja za prevenciju i sanaciju šteta minimalna ili nepostojeća.
Na primjer, Odsjek za civilnu zaštitu Prijedora u budžetu za 2025. godinu dobio je samo 164.350 KM, dok je za stručnu službu gradonačelnika predviđeno 1.512.200 KM, a za njegov kabinet 431.000 KM. Za sanaciju šteta od poplava planirano je – 0 KM!
U Novom Gradu situacija nije bolja – kabinet načelnika dobiva 204.844 KM, teritorijalno-vatrogasna jedinica 104.000 KM, a za civilnu zaštitu nije predviđeno ništa.
Novca nema – ali za koga ga ima?
Sredstva se nerijetko preusmjeravaju na druge projekte ili završavaju u netransparentnim tokovima. Korupcija i neefikasno upravljanje dodatno pogoršavaju situaciju.
Dok se tvrdi da nema novca za ključne infrastrukturne projekte, sredstva se redovno pronalaze za koncesionare i razne sumnjive poslove. Sve je podređeno profitu – na račun zdravlja ljudi i životne sredine.
Najbolji primjer je Prijedor, gdje rudnik u Bukovoj Kosi nelegalno eksploatiše ugalj pun sumpora, trujući okolinu i lokalno stanovništvo. Zvanični podaci o budžetskim izdvajanjima za rudnik nisu dostupni jer je rudnik – ilegalan! Inspekcije izlaze na teren pro forme, dok institucije ćute. Zašto? Zato što nisu neutralne, već služe interesima vladajućih elita.
Novac građana, prikupljen kroz poreze, odlazi u budžete, a odatle se preusmjerava u mutne poslove i projekte za pranje novca. Za izgradnju nasipa nema sredstava, dok ljudi ponovo ostaju bez imovine zbog poplava, a voda odnosi teške metale iz rudnika na poljoprivredna zemljišta, uništavajući plodnost tla.
U takvim situacijama, domaći političari obilaze pogođena područja, fotografišu se za medije i daju lažna obećanja. Pomoć se svodi na simbolične pakete hrane i higijenskih potrepština, a često se od građana zauzvrat traži članstvo u vladajućoj stranci.
Jasno je da su neophodna dugoročna rešenja – izgradnja novih i rekonstrukcija postojećih nasipa, redovno održavanje rjeka i kanala, kao i veća transparentnost u trošenju budžetskih sredstava. Bez toga, poplave će nastaviti da uništavaju domove, poljoprivredna zemljišta i infrastrukturu, dok će građani svake godine postavljati ista pitanja bez konkretnih odgovora.
Postoji li alternativa?
Naravno da postoji! Umjesto čekanja da institucije nešto učine, građani se moraju samoorganizovati. Primjer narodnih zborova u Srbiji pokazuje da ovakav model može funkcionisati. Potrebno je osnivati zborove svuda gdje postoji volja i širiti neposredno-demokratsku praksu. To znači ne samo govoriti o problemima, već i donositi odluke i vršiti pritisak na institucije.
Zbor građana, iako formalno postoji, u praksi je zamro – što je znak sužavanja lokalne samouprave i jačanja autoritarnih tendencija. Naš zadatak je da oživimo ovu praksu, postavljamo na dnevni red ključna pitanja i potaknemo sindikalno i političko buđenje radništva.
Vrijeme je da preuzmemo inicijativu!
