Stari zanati u najvećim gradovima Bosne i Hercegovini polako izumiru. Sve je manje kovačkih, kujundžijskih, kazandžijski, obućarskih , filigranskih, i drugih radnji u starim dijelovima Sarajeva , Mostara ili Banja Luke. Samo oni stariji sjetit će se da su nekada bile i sedlarske, vunovlačarske, užarske, papučarske ili kišobrandžijske radnje.
Političari u Bosni i Hercegovini uradili su vrlo malo ili skoro ništa da se sačuvaju stari zanati. Podsticaji su mali i pitanje je kako se dijele, a vlasti su uspjele u ovom poslijeratnom periodu samo da donesu nekoliko Uredbi o zaštiti starih i tradicionalnih zanata.
Za sve ove zanatlije posebno težak period je bio u vrijeme korona virusa i zabrane kretanja . Drugi problem je što mladi za ove zanate nisu mnogo zainteresovani pa je pitanje ko će stare majstore naslijedi. Čak i kada se odluče da se bave starim zanatima mladi ljudi nemaju podršku društva . Jednu takvu priču kroz razgovor sa Denisom Drljevićem donosi nam Husein Oručević iz Mostara. .
Foto – Husein Oručević
