Timu „Živih ljudi“ pridružila se i Suzana Sekulović Kadirić, građanska aktivistica iz Švedske. Svoja znanja o sindikalnom organizovanju u toj skandinavskoj državi, radničkim pravima i borbama u narednom periodu podijeli će s našim čitateljima, a sindikalnim vođama i radništvu u BiH to mogu biti značajne smjernice u njihovom organizovanju i djelovanju.
Švedski sindikati zastupaju i bore se za identična radnička prava kao i u cijelom svijetu, aktivno učestvuju u socijalnim dijalozima s poslodavcima i vlašću, zastupaju i štite prava svojih članova u radno pravnim sporovima i pred ombudsmanom za diskriminaciju. Sindikati su organizovani na granskom i teritorijalnom principu, ali nije rijetkost ni da cijela jedna profesija prilikom nezadovoljstva zbog lošeg rada sindikalnih pregovarača napusti jedan sindikat i pređe u drugi.
Foto : Suzana Kadirić
U Švedskoj postoje tri centralna sindikata na državnom nivou, koja se sastoje od lokalnih i regionalnih sindikata, a to su tzv. LO, TCO i SACO.
LO organizira radnike, TCO organizira državne službenike, a SACO akademike, ali i uslužne djelatnosti. Posto su sindikati, sindikalne organizacije, udruženja i klubovi geografski organizovani sa lokalnim ograncima to im daje mogućnost djelovanja na bolji i efektniji način u borbi za interese i prava svojih članova.
Lokalni sindikati imaju vrlo razvijene kontaktne mreže koje, na primjer, čine pregovore sa poslodavcima lakšim i boljim, ali također čine i komunikaciju i djelovanje kako lokalnih, tako i centralnih sindikata, poput LO, TCO i SACO-m puno efikasnijim.
Osim što organiziraju članove iz iste profesije ili djelatnosti, kako bi na taj način postali jaka snaga u, na primjer, sporazumnim pregovorima i drugim vrstama centralnih pregovora, sindikati mogu, na primjer, biti oni koji organizuju različite vrste blokada ili štrajka u slučaju neuspjelih pregovora. Također bave velikim, kolektivnim pregovorima i rade na formiranju mišljenja javnosti i političara, te na zakonodavnim promjenama koje bi trebale koristiti svim njihovim članovima. Prednost kada su lokalni sindikati dio većih centralnih sindikata je u tome da se na taj način stiče veći uticaj i moć kako bi se zapravo moglo efikasno utjecati na situaciju vezanu za radno pravo.
Centralne sindikalne organizacije imaju važan zadatak kada je u pitanju uticaj i formiranje mišljenja među političarima i ljudima na vlasti, pa se s toga mogu posmatrati i kao jedan od najvažnijih političkih faktora u Švedskoj, s obzirom na to koliko i kako je zapravo članstvo organizovano i umreženo u njihovim sindikatima i udruženjima. Švedska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu u kojoj je većina radnika učlanjena u sindikat. Sindikati su ti koji pružaju pomoć i pomažu u sudskim sporovima ili sukobima sa poslodavcem, te mogu dati pravne i radnopravne savjete i djelovati kao zastupnici u ovoj vrsti pregovora ili sudskih procesa.
Sem već gore pobrojanih sindikata u Švedskoj postoji i privatna organizacija Almega koja okuplja i poslodavace i zaposlenike iz raznih branši, a ujedno je i najveća konfederacija kada je riječ o cjelokupnom poslovanju Švedske, te ima ulogu posrednika između poslodavaca i zaposlenih.
Almega je kolektivni glas uslužnog sektora. Oni osluškuju svoje članstvo, učestvuju u pregovorima, obrazovanju svojih članova, te djeluju kao predstavnici u razgovorima i pregovorima sa političarima i donosiocima odluka. Almega smatra da su švedskim kompanijama potrebni najbolji mogući uslovi da bi mogli da posluju kako u Švedskoj, tako i na međunarodnom nivou. Poslovanje ne bi smjela ometati rigidna pravila ili ih ometati ideološka sljepila.
Almega predstavlja preko 11.500 kompanija, te 60 različitih branši koje zapošljavaju preko pola miliona ljudi.
Danas je tempo razvoja eksponencijalan u brojnim oblastima švedskog društva. Sve više se pojavljuju nove kompanije, poslovne ideje i tehnologije koje u potpunosti mijenjaju poslovnu sliku na švedskom tržištu rada. Uslužni sektor se također mijenja jer se i karijere i radna mjesta sve više mijenjaju. Jedan primjer je i nova ekonomija koncerna u kojoj se osnivaju kompanije za digitalne platforme i nude tzv. co-working (mogućnost digitalnog, pokretnog rada sa raznih distanci svijeta, te radna prava za tzv. digitalne radnike.) Velika važnost se pridaje čovjekovoj želji da stiče nova znanja, te je taj moment ključan i za pojedince i za kompanije koje moraju nastaviti da budu atraktivne na tržištu rada.
Kolektivni ugovor je nastao kao izraz nastojanja radnika da izjednače odnos snaga sa poslodavcima.
U početku su se poslodavci protivili sindikalnim naporima i njihovom radu, ali se vremenom pojavio zajednički interes i među poslodavcima i među zaposlenima da se uspostavi pregovarački i ugovorni sistem koji bi mogao obezbijediti mir u radu i stabilne uslove kako za kompanije, tako i za zaposlene.
Ova interakcija između poslodavca i zaposlenika, te zajednička odgovornost za kolektivne ugovore postala je poznata kao švedski model.
Švedski model karakterizira i tzv. pravo mira (pregovori uz prisustvo sindikata i Almege), kao i pravo na štrajkove.
Mirovna obaveza također znači da kada se dvije strane dogovore o sporazumu, ni jedna nema pravo mijenjati sporazum tokom perioda trajanja istog. Ako ipak dođe do spora tokom važećeg ugovornog perioda, postoji mogućnost da se stvar dalje vodi sudskim postupkom.
Danas je uglavnom cijelo švedsko tržište rada regulirano kolektivnim ugovorima, kako u privatnom tako i u javnom sektoru, te je 91 posto svih zaposlenih obuhvaćeno kolektivnim ugovorom. Sigurno je da tzv. švedski model ne bi postajao bez omasovljavanja, uvezivanja i neprekidne borbe radnika za svoja prava.
Ta borba ne prestaje ni danas, bez obzira na svu uređenost sistema, a pogotovo je neophodna u sadašnje vrijeme kad neoliberalističke struje pokušavaju da ugroze radnička prava
Nedavno smo tako imali štrajk medicinskog osoblja, potom učitelja, a još uvijek se vode pregovori između poslodavaca, Saco sindikata i Almege o mogućem štrajku vozača podzemnih željeznica, lokalnih i regionalnih vozova koji su nezadovoljni radnim vremenom, nedostatkom osoblja i plaćama.
Sasvim je sigurno da solidarnost i omasovljavanje sindikata igraju veliku ulogu u ostvarivanju prava radnika, bez kojih pregovori i štrajkovi sigurno ne bi imali toliku moć promjena.
Suzana Kadirić
