Američka novinarka Kate Aronoff upozorava da se iza deklarativne podrške zelenoj tranziciji decenijama vodila politika zaštite interesa industrije fosilnih goriva. Povratak Donalda Trumpa i politika „buši, samo buši“ dodatno produbljuju globalnu energetsku nestabilnost.
Kate Aronoff, novinarka časopisa The New Republic
Sjedinjene Američke Države imaju ključnu odgovornost za nastanak klimatske krize, ali i za oblikovanje međunarodnog poretka koji otežava napuštanje fosilnih goriva. Iako su pojedine američke administracije najavljivale klimatsko liderstvo i ulagale u obnovljive izvore energije, interesi naftne i gasne industrije ostali su važan dio američke vanjske i ekonomske politike.
Na to je upozorila Kate Aronoff, novinarka američkog časopisa The New Republic, na konferencji EcoSoc koja je održana u Sarajevo od 8. do 10. oktobra 2026. Govoreći o ulozi SAD-a u klimatskoj krizi, Aronoff je ukazala na raskorak između javno proklamovanih ciljeva klimatske politike i konkretnih poteza kojima se nastoji očuvati dominantna uloga fosilnih goriva u svjetskoj ekonomiji.
Klimatska odgovornost i cijena fosilnih goriva
Sjedinjene Američke Države najveći su historijski doprinosilac klimatskoj krizi, dok su danas, iza Kine, među najvećim emiterima gasova s efektom staklene bašte. Međutim, same brojke ne govore dovoljno o tome ko ostvaruje korist od proizvodnje i potrošnje fosilnih goriva, a ko snosi njihove posljedice.
Aronoff je posebno ukazala na nejednakost unutar samih SAD-a. Iako je riječ o velikom proizvođaču nafte i plina, stanovništvo nema proporcionalnu korist od te industrije. Istovremeno, zajednice koje žive u blizini rafinerija i petrohemijskih postrojenja, naročito duž obale Meksičkog zaljeva, izložene su zagađenju i ozbiljnim zdravstvenim rizicima.
Troškovi fosilne industrije tako se ne ogledaju samo u emisijama koje doprinose globalnom zagrijavanju. Oni uključuju i posljedice po zdravlje ljudi, kvalitet života i životnu sredinu zajednica koje se nalaze u neposrednoj blizini industrijskih postrojenja.
Ovakav model pokazuje da se ekološka šteta ne raspoređuje ravnomjerno. Dobit od eksploatacije energenata koncentriše se u određenim dijelovima ekonomije, dok se značajan dio društvenih i zdravstvenih troškova prebacuje na lokalne zajednice.
Od međunarodnih klimatskih pregovora do interesa naftne industrije
Prema ocjeni Kate Aronoff, američki uticaj na klimatsku politiku ne može se razumjeti samo kroz domaće emisije. Važna je i uloga SAD-a u međunarodnim institucijama i pregovorima o klimatskim promjenama.
Aronoff smatra da su američke kompanije nastojale oslabiti međunarodne klimatske procese, dok je američka vanjska politika istovremeno podržavala širenje tržišta za fosilna goriva. Posebno je ukazala na uticaj SAD-a na oblikovanje međunarodnog ekonomskog sistema, uključujući politike privatizacije i eksploatacije energetskih resursa.
Prema njenom tumačenju, razlike između demokratskih i republikanskih administracija jesu značajne, ali postoji i kontinuitet u nastojanju da SAD zadrže vodeću ulogu u međunarodnim pregovorima o fosilnim gorivima.
Administracije Baracka Obame i Joea Bidena predstavljale su SAD kao predvodnika borbe protiv klimatskih promjena. Istovremeno, američka politika podržavala je stvaranje tržišta za prirodni plin u drugim dijelovima svijeta.
Kao primjer, Aronoff je navela inicijative američkog State Departmenta usmjerene na povećanje upotrebe plina i podršku njegovom širenju na tržištima istočne Evrope, uključujući Bugarsku, Rumuniju i Ukrajinu.
Takvi potezi, prema njenom mišljenju, pokazuju da deklarativna podrška energetskoj tranziciji nije nužno značila i odustajanje od interesa industrije fosilnih goriva.
Zeleni rast i zaokret Trumpove administracije
Početak mandata Joea Bidena nagovijestio je mogućnost promjene američke klimatske politike. Jedan od najvažnijih poteza bilo je usvajanje Zakona o smanjenju inflacije (Inflation Reduction Act), koji je predvidio velika ulaganja u zelene tehnologije.
Aronoff je istakla da je za ove namjene bilo predviđeno približno 380 milijardi dolara, uključujući podršku solarnoj i energiji vjetra, električnim vozilima i geotermalnoj energiji.
Cilj je bio preoblikovati američku ekonomiju i razviti nove industrije koje bi mogle postati pokretači ekonomskog rasta u 21. stoljeću. Takav pristup predstavljao je pokušaj da se klimatska politika poveže s industrijskim razvojem i stvaranjem novih tržišta.
Međutim, povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću donio je zaokret. Prema ocjeni Aronoff, njegova administracija predvodila je reakciju protiv vlastite zelene razvojne agende, ali i protiv sličnih politika u drugim zemljama.
Slogan „Drill, baby, drill“ – „Buši, samo buši“ – postao je simbol politike koja daje prednost eksploataciji fosilnih goriva. Istovremeno, trgovinski pritisci i zahtjevi povezani s kupovinom energenata dodatno su učvrstili ulogu fosilnih goriva u međunarodnim odnosima.
Aronoff, međutim, ukazuje na paradoks takve politike: nestabilnost i nepredvidivost koje proizvode politički sukobi i sankcije mogu pogoditi i samu industriju fosilnih goriva. Poremećaji u lancima snabdijevanja i rast troškova otežavaju poslovanje i stvaraju neizvjesnost na tržištu.
Ratovi, energetska sigurnost i nova nejednakost
Govoreći o posljedicama rata protiv Irana, Aronoff je ukazala na ranjivost globalnog energetskog sistema. Poremećaji povezani s Hormuškim moreuzom mogu imati posljedice koje daleko prevazilaze tržište nafte.
Pored nafte i prirodnog plina, ugroženo može biti snabdijevanje nizom drugih sirovina, uključujući sumpor, helij, azot i đubriva, koji su važni za funkcionisanje industrije i poljoprivrede.
Takva situacija pokazuje koliko je svjetska ekonomija zavisna od složenih lanaca snabdijevanja i koliko geopolitički sukobi mogu ugroziti energetsku i prehrambenu sigurnost.
Aronoff je ukazala i na nezadovoljstvo dijela industrije fosilnih goriva zbog nestabilnosti na tržištu. U prilog tome navela je izjave iz kvartalnog istraživanja energetskog sektora Federalnih rezervi Dallasa, u kojima se upozorava na nepredvidivost cijena i rast troškova poslovanja.
Energetska sigurnost tako postaje sve važnije pitanje za države koje nastoje smanjiti zavisnost od uvoza energenata i zaštititi vlastite privrede od posljedica međunarodnih sukoba.
Energetska tranzicija bez plana
Jedna od ključnih poruka izlaganja Kate Aronoff jeste da se današnji procesi ne mogu jednostavno opisati kao planska energetska tranzicija.
Dok ratovi i geopolitičke napetosti stvaraju poremećaje na tržištima energenata, pojedine zemlje ubrzano ulažu u električna vozila i obnovljive izvore energije kako bi ojačale vlastitu energetsku sigurnost.
Međutim, takve promjene ne odvijaju se nužno u okviru dugoročne, koordinisane klimatske politike. One mogu biti posljedica neposredne potrebe da se odgovori na nestašice, rast cijena i neizvjesnost u snabdijevanju.
Aronoff takav proces opisuje kao nejednaku, haotičnu i neorganizovanu energetsku tranziciju, koja je, prema njenom mišljenju, posljedica izostanka planskog pristupa zelenom razvoju.
Umjesto sistematskog smanjenja zavisnosti od fosilnih goriva, promjene se odvijaju pod pritiskom kriza. Pritom, mogućnosti pojedinih zemalja da ulažu u obnovljive izvore energije, razvijaju novu infrastrukturu i zaštite stanovništvo od ekonomskih posljedica nisu jednake.
Upravo zato energetska tranzicija nije samo tehnološko pitanje. Ona je i pitanje ekonomske moći, međunarodnih odnosa i društvene pravde.
Zaključujući izlaganje, Kate Aronoff upozorila je da se globalni kontekst značajno promijenio u odnosu na period od prije četiri ili pet godina. Zbog toga se moraju mijenjati i strategije kojima se odgovara na klimatsku krizu.
Njeno izlaganje otvara važno pitanje: može li se ostvariti pravedna i održiva energetska tranzicija ako se energetska politika i dalje oblikuje prvenstveno u skladu s geopolitičkim interesima, tržišnom konkurencijom i potrebama industrije fosilnih goriva, umjesto na osnovu dugoročnog plana zaštite klime i javnog interesa?
