foto: Slobodan Rašić
Omladinska štampa u Banjaluci počela se razvijati neposredno nakon Drugog svjetskog rata, zajedno sa obnovom kulturnog i obrazovnog života grada. Važnu ulogu u njenom nastanku imala je Banjalučka gimnazija, koja je decenijama predstavljala rasadnik mladih novinara, književnika i kulturnih radnika. Upravo tu svoje prve novinarske korake pravi i Vlado Dijak, jedan od najpoznatijih banjalučkih novinara i autora, kojeg su savremenici često poređivali sa Branko Ćopić zbog topline i duha njegovog pisanja.
Ipak, najveći razvoj omladinska štampa u Banjaluci doživljava tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme kada su mladi u tadašnjoj Jugoslaviji imali sve značajniju ulogu u društvenom i kulturnom životu. U gradu sa relativno ograničenim medijskim prostorom, omladinski listovi i časopisi postali su alternativa zvaničnim medijima i mjesto na kojem su mladi mogli slobodnije govoriti o svojim problemima, interesovanjima i pogledima na društvo. Pored tadašnjeg lokalnog lista „Glas“, omladinska štampa nudila je sadržaje bliže svakodnevici mladih — od kulture i muzike do obrazovanja i društvenih tema.
Posebno mjesto zauzima list „LOK“ — List omladine Bosanske Krajine, koji je počeo izlaziti 1972. godine. Ovaj časopis okupljao je mlade autore, novinare i aktiviste koji su kroz svoje tekstove otvarali pitanja kulture, obrazovanja, položaja mladih i društvenih promjena. Glavni urednik „LOK“-a bio je Ilija Durbić, dok su redakciju činili Slavko Podgorelec, Velimir Bojko, Slobodan Pešević, Vlado Slijepčević, Mirko Kisjen, Drago Šurla i Nada Lolić. Urednik fotografije bio je Vojislav Garić, a lektor poznati književnik Irfan Horozović. Mnogi članovi redakcije kasnije su ostavili dubok trag u novinarstvu, književnosti i kulturnom životu Bosne i Hercegovine.
Značajnu ulogu imao je i dječiji časopis „Osmoškolac“, koji su uređivali učenici osnovnih škola iz Bosanske Krajine. Ovaj list predstavljao je prostor u kojem su mladi razvijali novinarske i književne sposobnosti, ali i učili važnost javne riječi i slobodnog izražavanja.
Nezaobilazno mjesto u istoriji omladinske štampe pripada i listu „Orfej“, glasilu Banjalučka gimnazija, koji je počeo izlaziti 1964. godine. Dugi niz godina uređivao ga je profesor Tihomir Levajac, a kroz njegove stranice prošli su brojni budući novinari i publicisti, među kojima i Mišo Vidović i Miro Mlađenović.
Kroz omladinsku štampu izrasla je čitava plejada novinara, književnika i umjetnika iz grada na Vrbasu. Među njima su bili Spasoje Perović, Muharem Sitnica, Mersad Berber, Omer Berber, Ranko Pavlović i Ranko Preradović, koji su kasnije obilježili kulturni i javni život Banjaluke i Bosne i Hercegovine.
Krajem osamdesetih godina omladinska štampa dobija i izraženiju društveno-političku dimenziju. Tada nastaje omladinski list „Prelom“, čiji je prvi broj objavljen 1988. godine. „Prelom“ je bio poznat po kritičkom odnosu prema tadašnjem političkom sistemu i društvenim pojavama. Mladi novinari i urednici otvarali su teme demokratije, slobode govora i društvenih promjena, zbog čega je list često izazivao reakcije političkih struktura. Iako je izlazio do 1990. godine, „Prelom“ je ostao simbol slobodnijeg i hrabrijeg omladinskog novinarstva u Banjaluci.
Omladinska štampa imala je važnu ulogu u kulturnom i društvenom životu grada. Povezivala je mlade ljude, podsticala kreativnost i stvarala prostor za nove ideje. Za mnoge novinare i književnike upravo su omladinski listovi bili prvo mjesto na kojem su objavili svoje tekstove i započeli profesionalnu karijeru.
Danas, u vremenu interneta i društvenih mreža, štampani omladinski listovi gotovo su nestali. Savremene tehnologije promijenile su način informisanja i komunikacije mladih generacija. Ipak, omladinska štampa ostaje važan dio istorije Banjaluke i nekadašnje Jugoslavije — svjedočanstvo jednog vremena u kojem je pisana riječ imala posebnu težinu, a mladi kroz novinarstvo aktivno učestvovali u demokratizaciji društva i stvaranju kulturnog identiteta grada.
Otvorenje izložbe „Omladinske novine u Banjaluci 1955-1991“ predviđeno je za ponedjeljak, u 19 sati.
Autor izložbe Slobodan Rašić kaže da je riječ o svojevrsnom ‘vremeplovu kojim se putuje u doba kad je olovka pisala srcem’
