O problemima radnika Željezare Zenica govorio je i slovenački Radio student „Zenički čelični blues“. Kroz priču o svakodnevnim izazovima, nesigurnosti i borbi za radnička prava, ovaj rad donosi autentičan uvid u stvarnost ljudi koji stoje iza industrijskog simbola grada.
Poslušajte i pročitajte priču koja daje glas onima koji ga najčešće nemaju.
https://radiostudent.si/politika/offsajd/zenicin-jekleni-blues#
Radnici Nove čeličane Zenica okupili su se ispred zgrade bosanskog parlamenta u Sarajevu na inicijativu sindikata tokom sjednice Vijeća ministara kako bi još jednom skrenuli pažnju na mogućnost zatvaranja fabrike kompanije i rezultirajući gubitak radnih mjesta. Na sjednici su ministri po drugi put odbacili prijedlog o privremenom uvođenju carine od 30 posto na sav uvoz čelika u narednih 200 dana. Prijedlog je podnio Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa i član Saveza slobodnih socijaldemokrata (SNSD), nakon što je srbijanska vlada od 1. januara uvela šestomjesečnu carinsku kvotu na uvoz armature, čime je ugrožena čelična industrija u Zenici. Ministri iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) glasali su protiv prijedloga.
Predsjednica vijeća i članica HDZ-a Borjana Krišto tvrdila je da bi uvođenje privremenih carina direktno prekršilo odredbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom i pravila Svjetske trgovinske organizacije, izazvalo kontramjere drugih zemalja i uzrokovalo porast cijena čelika na domaćem tržištu, što bi, između ostalog, utjecalo na rast cijena stambenog prostora. Vlade oba entiteta podržale su prijedlog. Direktor prodaje Nove čeličane Zenica Saša Božić, generalni direktor i suvlasnik Ahmed Hamzić i predstavnici sindikata navode da će pasivnost bosanskohercegovačkih institucija u vezi s uvođenjem protekcionističkih mjera dovesti do gašenja visoke peći i, posljedično, do bankrota povezanih kompanija i gubitka nekoliko hiljada radnih mjesta.
I uprava i sindikat željezare su se stoga ujedinili oko mjera potrebnih za osiguranje nesmetanog rada željezare.
Gordana Katana, direktorica Radničke solidarnosti u Bosni i Hercegovini , objašnjava više o konkretnom razlogu i kontekstu u kojem su se ovi zahtjevi pojavili.
Željezara stoga ima zalihe koksa samo do početka maja. Direktor prodaje Božić upozorava da će se nakon toga visoka peć ugasiti i potpuno ohladiti, oštetivši vatrostalne cigle, te bi se morale kupiti nove cigle za njeno ponovno pokretanje. Katana stoga nastavlja opisivati negativne posljedice zatvaranja visoke peći. Ističe da će otpuštanje 2.700 radnika imati domino efekat na pogoršanje socijalnog položaja njihovih porodica i ekonomskog položaja drugih kompanija i rudnika širom zemlje.
U ovom trenutku vrijedi spomenuti pozadinu vlasništva nad čeličanom. ArcelorMittal, sa sjedištem u Luksemburgu, bio je bivši vlasnik čeličane od 2007. godine. U junu prošle godine prodata je bosanskoj kompaniji Pavgord. Više o promjeni vlasništva i problemima povezanim s njom govori Samir Lemeš iz udruženja Eko Forum Zenica .
Katana dalje analizira problematičnu prirodu privatizacije državnog kapitala u zemlji, koja je doprinijela postepenom i sistematskom kolapsu industrije u Bosni. Ističe da državne institucije daju prioritet nacionalnim interesima, dok su svi građani samo kolateralna šteta.
Radnici i sindikat se zalažu za nastavak rada željezare, ali pored problema s upravljanjem i privatizacijom, ona ima i veliki teret odgovornosti za zagađenje okoliša u Zenici. Lemeš objašnjava da se grad suočava s nekoliko ekoloških problema, a nadležne institucije su pasivne i dozvoljavaju zatvaranje fabrike, iako će zbog toga hiljade ljudi izgubiti posao.
Novi vlasnici čeličane su krajem januara predstavili svoje dugoročne planove za postepeni prelazak na zeleniji proizvodni sistem, ali je situacija radnika i njihovih radnih mjesta krajnje nejasna. Lemeš kritikuje njihove planove za zelenu tranziciju.
Ovo otkriva apsurdnost situacije u kojoj se radnici bore za bolje uslove rada za kompaniju koja decenijama degradira njihovu okolinu. Radnici su prisiljeni da biraju između pristojnog rada i osnovnih uslova za život, kao što je zdrava okolina. Više Katane.
Lemeš, s druge strane, problematizira jaz između radničkih i ekoloških pokreta i predstavlja alternative koje zagovara Eko forum.
U Zenici, vlasnici fabrika teške industrije decenijama zagađuju okolinu i otežavaju životne uslove stanovnicima, dok nestabilna radna mjesta i rastući troškovi života dovode ih u sve veću nevolju. Državne institucije, svojom pasivnošću, samo produbljuju ekološku i ekonomsku krizu u Zenici, koju najviše osjećaju radnici koji tamo žive.
