Povodom Svjetskog dana socijalne pravde u Banjoj Luci održan je skup na kojem su humanitarni radnici, sindikalni aktivisti, predstavnici penzionera i građani upozorili na duboku socijalnu krizu u Bosni i Hercegovini, izostanak institucionalne podrške i manjak empatije u društvu.
Sve više gladnih, sve manje empatije, Zakoni postoje, primjene nema
Jedno od centralnih pitanja koje je otvorilo raspravu glasilo je: koliko ljudi humanitarne organizacije mogu prehraniti, a koliko ih je stvarno u potrebi?
Miroslav Subašić iz Udruženja Mozaik prijateljstva istakao je da njihova javna kuhinja svakodnevno priprema oko 800 obroka, ali da su potrebe daleko veće. „Sve češće u redovima za hranu vidimo djecu. To je poraz društva. “, upozorio je Subašić.
On je naglasio da sistem socijalne zaštite ne prepoznaje realne životne situacije. „Imate ljude koji formalno imaju primanja od 800 maraka, ali većinu tog novca troše na lijekove. Stariji ljudi, penzioneri, često koriste i po deset različitih terapija. Mi ne gledamo papire – pokušavamo biti ljudi i razumjeti zašto je neko stao u red za obrok.“
Posebno je kritikovao zakonske prepreke zbog kojih mnogi ostaju bez pomoći. „Ako bi se zakon striktno primjenjivao, mnogi ne bi dobili ništa. Čovjek može imati kuću ili staro auto i zbog toga gubi pravo na pomoć, a istovremeno nema šta jesti.
U diskusiji je istaknuto da humanitarne organizacije u praksi često zamjenjuju državu. Predstavnici Merhameta su naveli da više pomoći dobijaju od građana i drugih organizacija nego od institucija.
„Ono što dobijamo nije dovoljno u odnosu na broj onih kojima je pomoć potrebna. Imamo ljude koji su izgubili djecu, koji su bolesni, ali ne mogu ostvariti prava jer formalno posjeduju imovinu.“, istakla je Adna Ćatić iz banjalučkog Merhameta.
Penzioneri na ivici siromaštva
Posebna pažnja posvećena je položaju penzionera, koji su označeni kao jedna od najugroženijih kategorija stanovništva. Istaknuto je da u Banjoj Luci živi oko 44.000 penzionera, od kojih mnogi preživljavaju s penzijama od oko 400 maraka. „Penzioneri su diskriminisani – imate ljude od 80 godina koji i dalje rade jer ne mogu preživjeti“, rekla je Dragica Matijević.iz Udruženja penzionera.
Sindikalna borba slabi, ali daje rezultate
Govoreći o sindikalnoj borbi, Predsjednica Sindikata radnika Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka Slađana Mišić, podsjetila je na dugotrajnu borbu za povećanje plata vaspitača. „Borba je trajala više od godinu i po dana i danas smo uspjeli da se izborimo za povećanje plata za 20 posto u gradskoj skupštini., ali cijena je bila ogromna – iscrpljenost, pritisci i posljedice po porodice.“
Ona je upozorila da se sindikalni i radnički bunt u BiH utišava, dijelom zbog masovnog odlaska ljudi iz zemlje, ali i zbog straha i nepovjerenja. „Ljudi traže žrtvu. Ja sam je prihvatila jer sam znala da ne smijemo odustati od principa.“
Apel za solidarnost
Na kraju skupa upućen je apel za obnovu solidarnosti i zajedničkog djelovanja. Subašić je najavio pokretanje humanitarnog broja od marta, s ciljem prikupljanja sredstava za kupovinu kuće za javnu kuhinju. „Nama treba 700.000 maraka i to bi promijenilo stvari pa više ne bi morali da plaćamo prostor. Društvo se promijenilo, vrijeme se promijenilo, ali solidarnost ne smije nestati.“
Skup je završen porukom da socijalna pravda u BiH ne smije ostati samo datum u kalendaru, već pitanje odgovornosti države, ali i svakog pojedinca.
Foto – Slobodan Rašić
