Predsjednik Češke Republike Petr Pavel potpisao je zakon kojim se kriminalizuje propagiranje komunističkih ideja, izjednačavajući ih sa nacističkim i fašističkim ideologijama. Prema izmjenama Krivičnog zakona uvedene su kazne zatvora do pet godina. Tako su se još jedanput, nakon skoro vijek, komunisti našli u ilegali. Interesantno je da se ovaj zakon uvodi baš u momentu kada Komunistička partija Češke i Moravske, koja se nalazi u progresivnoj koaliciji pod imenom ”Stačilo” (”Dosta”), nosi 5% podrške na izbornim anketama, što je dovoljno za povratak ove partije u donji dom češkog Parlamenta na oktobarskim izborima. Ostaje pitanje da li je ovaj zakon izglasan zbog straha političko-ekonomske elite u Češkoj i Evropi od rasta komunizma među radnicima i omladinom, ili se možda boje potencijalnog ruskog uticaja ukoliko KPČiM njeguje iste tekovine koje slavi i Putin. Ali Putin ne slavi tekovine Oktobarske revolucije nego staljinističke tekovine državne diktature sa komunističkom estetikom.
Kakav god da je razlog činjenica je da strah od komunizma uvijek postoji, kao i da Rusija sa komunizmom nema ništa zajedničko još od staljinističkih čistki boljševika. Isto tako ovaj zakon pokazao je jednu opštu sramotu, ali i interes evropske političko-ekonomske elite, koja je izjednačila ideologiju fašizma koja sprovodi genocidne težnje nacionalne buržoazije i kapitalističkog društva sa težnjama radničke klase da se oslobodi lanaca klasnih i nacionalnih podjela, te stvori novo društvo.
Nekoliko mjeseci ranije kada je ovaj zakon uzet u razmatranje nijedna parlamentarna stranka u Češkoj nije se usprotivila njegovom potencijalnom usvajanju. Iako su Evropi puna usta demokratije čini se da je ova elita zaboravila da pojam demokratija znači vladavina naroda, te da je komunistička ideja jedan od najvećih oblika vladavine naroda gdje njegova velika većina – radništvo – upravljaju društvenom stvarnosti.
Ali Češka nije jedini slučaj. Komunističke partije i simboli zabranjeni su u Gruziji, Indoneziji, Latviji, Litvaniji, Južnoj Koreji, Ukrajini, a određeni pokušaji su napravljeni u Mađarskoj, Moldaviji, Poljskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Bugarskoj, Estoniji i sl. Izgovor za zabrane i pokušaje zabrana bio je da se fašističke i komunističke diktature moraju zabraniti jer krše ljudska prava i slobode. Ali, na koji to način komunizam krši ljudska prava i slobode?
Fašistička ideologija je jasna – cilj je stvoriti homogene nacionalne države sa jakom vodećom partijom koja će samovoljno upravljati političkim i dijelom ekonomskim životom. Svaki pokušaj pobune protiv ovakve vlasti biće spriječen silom. Ovu ideologiju krase genocidi, etnička čišćenja, te ubijanje radničkih predstavnika, sindikalista i opozicije. To smo vidjeli za vrijeme nacističke Njemačke, fašističke Italije, NDH, nedićevske Srbije, frankovske Španije itd. Nasljednike fašističke ideologije vidimo još od raspada socijalističkog bloka u rastu brojnih nacionalizama, pogotovo u težnjama ovih nacionalizama za ekspanzijom na tuđe i zajedničke zemlje. Ono što pored diktature političke birokratije krasi fašističko i nacionalističko društvo jeste i diktatura kapitala. Ali kakve ovo ima veze sa komunizmom? Kakve veze diktatura ima sa komunizmom?
”Komunistička diktatura” je pojam koji je stvoren da se opiše nekadašnji ”socijalistički blok” država na čelu sa Sovjetskim Savezom. Među ovim državama nalazila se i naša radnička republika Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Ove države opisane su kao diktature zbog toga jer je jedna partija na vrhu određivala budućnost čitave zemlje, pa se tako liberalna demokratija koja nudi višepartijski sistem (čitaj: umjesto jednog više gospodara) vidjela kao potencijalno rješenje. Ali praksa ovih ”socijalističkih država” nema nikakve veze ni sa socijalizmom, ni sa komunizmom. Barem ne u teorijskom obliku. A ukoliko se određena teorija ne sprovodi u praksi onda je jako teško govoriti da je ta teorija ujedno i vladajuća. Ovdje imamo dva pitanja – šta je komunizam i šta su ”države socijalističkog bloka”?
Komunizam kao ideja postoji još od kad postoji klasno društvo. Postoje razni komunizmi. U svom najopštijem obliku komunizam je društvena zajednica individua koji zajedno vrše proizvodnju, razmjenu i raspodjelu stvorenog na temeljima zajedničkog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. U svom obliku kritike društvene stvarnosti komunizam je ideja koja smatra da svi ljudi trebaju zajedno upravljati društvenom organizacijom. Za društvenu dobrobit ne smije biti onih koji samostalno i svojevoljno upravljaju, koji kroz ovu samovolju prisvajaju plodove tuđeg rada, te se uzdižu kao posebna klasa ljudi koja stoji iznad društva koja svoju ekonomsku vlast pretvara u političku u formi stranaka, zakona i sile – država. U svom etičkom obliku komunizam je ideja koja smatra da ne smije biti nikakvog ugnjetavanja i izrabljivanja čovjeka od strane čovjeka.
Tako možemo govoriti o ranim oblicima protokomunističkih ideja počev sa hrišćanskom zajednicom ”potrošačkog komunizma”, sa idejama Tomasa Mora, sa idejama utopijskih socijalista poput Sen Simona, Furijea, Owna i dr., pa skroz do naučnog socijalizma kog su postavili Marx i Engels. Razlika između svih njih je što svi govore o pravednom društvu bez eksploatacije, pa jedni ovo društvo zamišljaju, a drugi analiziraju zakone društvenog razvoja koji dovode do sve većeg i većeg oblika društvene demokratije čiji je najviši oblik radnička demokratija kao demokratija društvene većine. Koji komunizam će tačno predsjednik Češke da zabrani?
Tu su naravno i staljinističke deformacije koje su se nazivale socijalističkim i komunističkim. Sovjetski Savez je, nakon Pariske komune, prva radnička država na svijetu i započela je sa teorijskim postavkama koje su dali Marx i Engels. Ali, usljed nerazvijenosti i nepismenosti koju je ostavio caristički režim desio se obrt u kretanju društvenog razvoja. Od radničke demokratije došlo se do postepene vladavine birokratskog i tehnokratskog sloja koji je, na čelu sa Staljinom, izvršio kontrarevolucionarni obrat i putem čistki utemeljio svoju državno-partijsku diktatorsku vlast. Ne samo da je ovaj birokratski režim razbio radničko upravljanje nego je pobio cjelokupno boljševičko jezgro koje se izborilo za radničku revoluciju 1918. godine. Ovaj režim prelio se i na ostale zemlje koje su bile u duhu komunističke revolucije, a o tome je detaljno pisao Lav Trocki koji će isto biti ubijen od strane staljinističkih agenata. Ukoliko predsjednik Češke želi da zabrani staljinizam mi ga pozdravljamo. Ali ne, on zabranjuje komunizam.
Tako u izmjenama Krivičnog zakona stoji da se kažnjava svako ko ”osnuje, podrži ili promoviše nacističke, komunističke ili druge pokrete koji demonstrativno teže suzbijanju ljudskih prava i sloboda ili podstiču rasnu, etničku, nacionalnu, vjersku ili klasnu mržnju.” Čini se da po logici ovog bivšeg Predsjednika vojnog komiteta NATO-a, koji se baš ne može hvaliti po poštovanju ljudskih prava i sloboda, borba protiv nacionalističke mržnje, izrabljivanja, ekonomske i političke samovolje ima isto značenje kao i borba za vladavinu političko-ekonomske elite na temelju veličanja nacionalnog identiteta koji će izvršiti genocidne težnje ove elite za njenu korist.
Možda gospodina predsjednika treba podsjetiti da je nacizam započeo Holokaust, a komunizam ga zaustavio.
Pitanje za kraj: kakvu to demokratiju branite ako vas toliko plaši ideja da narod zaista vlada?
