Danas je održan skup solidarnosti sa studentima u Srbiji povodom njihovih protesta i blokada zbog rušenja nadstrešnice novosadske željezničke stanice i nespremnosti tamošnje vlasti da kazni odgovorne za smrt 15 lica. Kada su započeli veliki protesti u Novom Sadu, a nastavili se u Beogradu i drugim gradovima Srbije, solidarnost sa ovim mladim ljudima iskazali su studenti i iz drugih republika.
U Bosni i Hercegovini bilo je nekoliko ovakvih skupova, najviše u Sarajevu i Tuzli, a u Hrvatskoj u Zagrebu i Splitu. Tri mjeseca čekalo se na odgovor banjalučkih studenata. Iako se nekolicina studenata okupljala u Sveučilišnom kampusu u Banjaluci u znak solidarnosti ovi skupovi prošli su skoro neprimjećeno jer nisu uspjeli okupiti veći broj studenata. Unija studenata i Studentski parlament, opterećeni stranačkom pripadnosti i golim karijerističkim oportunizmom, nisu se oglašavali.
Ali kako rekoše studenti danas ”Tišina se daleko čuje”, u mraku oportunizma, karijerizma i straha za sitne privilegije onih koji zapravo ne predstavljaju studente nego svoje stranke, oformila se neformalna grupa banjalučkih studenata koji su pozvali sve studente Univerziteta da dođu u kampus ispred Rektorata i javno, iskažu solidarnost sa kolegama u Srbiji.
Tako je formirana grupa Studenti za studente koja je na svom Instagram profilu pozvala sve studente na mirni skup solidarnosti. Već u prvom danu ova grupa na društvenim mrežama dobila je simpatije nekoliko hiljada banjalučkih studenata .
Istovremeno, kroz objave, komentare javljali su se i nacionalistički botovi tajkunske vlasti prijeteći studentima da, ukoliko izađu, ”vidjeće šta će s njima biti” nazivajući ih rušiteljima RS-a.
Neformalna grupa ogradila se od bilo kakvih političkih, NVO i sl. pokreta i isključivo se izjasnila kao grupa solidarnosti koja poziva na skup na kom neće biti dozvoljeni nikakvi simboli sem studentskih poruka solidarnosti.
Dva dana pred najavljeni skup grupe Studenti za studente u kampusu Unija studenata i Studentski parlament, odjednom čudotvorno izjavljuje solidarnost sa kolegama u Srbiji. S obzirom da im je za tu odluku trebalo skoro tri mjeseca čini se da su čekali dozvolu od vrha Republike Srpske.
Tako se na središnjem šetalištu kampusa okupilo nekoliko hiljada studenata, učenika i profesora i ovo je bio jedan od najvećih studentskih skupova ako ne u istoriji ovog grada onda definitivno u njenoj postkonfliktnoj tridesetogodišnjoj prošlosti.
Kroz svoje transparente koji su govorili o tome da je Indeks jači od stranačke članske kartice, da Novi Sad, Beograd i Banja Luka imaju iste probleme, da Bosna i Hercegovina i Srbija dijele iste nevolje, te da treba misliti svojom glavom studenti su pokazali snagu, nezadovoljstvo i kritičko mišljenje mladog čovjeka koji želi da se pobuni ali mu nedostaju mehanizmi pobune, društvena alternativa.
Ne samo da su nezadovoljni tajkunskom profiterskom vlasti koja je rušenjem prethodne socijalističke države napunila svoje džepove i sada kroz svoje jeftine projekte ubija vlastiti narod, nezadovoljni su i mržnjom koju ova vlast širi.
Tako su studenti iznijeli i transparent solidarnosti sa narodom Jablanice koji je isto tako pao kao žrtva tajkunske elite bošnjačkog nacionalizma nakon što se na čitavo naselje sručio ilegalni kamenolom. Kao ni u Novom Sadu tako ni u Jablanici niko nije krivično gonjen, niti zatvoren. Ovo je pokazalo da svi narodi u BiH dijele istu sudbinu, a iznad sebe imaju tri političko-ekonomske elite koje se bogate na njihov račun šireći strah o međunacionalnim sukobima koji nisu ništa drugo nego lični interes ove privilegovane elite.
A koliki je njihov strah od mogućnosti da se protesti iz Srbije preliju i u entitet Republiku Srpsku dokazuje i saznanje da je uprava Banjalučke gimnazije zaključala svoje učenike i time im onemogućila da učestvuju na ovom skupu.
To je pokazalo trulost nacionalističke vlasti koja u periodu izbora, nekakvog konflikta i sl. govori o jedinstvu naroda, a istovremeno uništava život, prosperitet, slobodu, posebno slobodu odlučivanja, govora i kretanja, vlastitom narodu zarad svojih profiterskih interesa. Ovaj akt je dekonstruisao sve nacionalističke ideološke narative.
Ne zaboravimo da isti ovaj Režim sistematski putem zakona pokušava da uništi kritički glas medija, organizacija civilnog društva i putem svog karijerističkog prosjačenja pokušava da ovlada svim porama društvenog života.
Ali studenti su pokazali da nikakav sistem ne može da zarobi slobodnu misao, niti da uništi ljudski duh suosjećanja, solidarnosti i jedinstva. Studenti se bore za bolju budućnost, oni su ti koji će u budućnosti graditi ovo društvo, a isto tako oni potencijalno mogu da budu i buduće žrtve nacionalističkog terora ukoliko se dozvoli da političko-ekonomska elita gazi preko ljudi kako bi dospjela do svojih ličnih interesa.
Tako studenti u Novom Sadu, Beogradu, Zagrebu, Splitu, Sarajevu, Tuzli, Banjaluci i svugdje gdje postoji slobodna misao stoje kao jedan jer dijele iste interese. Borba se nastavlja.
