Uz najavu uvođenja verbalnog delikta u Republici Srpskoj
„Cijelo vrijeme svojega postojanja Feral je, spašavajući demokraciju, spašavao duh, kritičku pamet, lucidnost i poticao onaj divni osjećaj otpora vulgarnom svijetu i svim oblicima tiranija i ropstva. Feral je oslobađao straha, a istodobno plašio onim što dolazi i što je po svoj prilici došlo.” – Mirko Kovač, “Ugaslo svjetlo u balkanskoj krčmi”
Feral su pokrenula tri mlada novinara: Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović, formirajući od prvih slova svojih imena potpis „VIVA LUDEŽ“ (živjela ludost). Opisan od strane utemeljitelja kao „tjednik hrvatskih anarhista, protestanata i heretika“ koji su „Bogu mili, a ni Vragu nisu mrski“, Feral se u 24 godine svog djelovanja susreo sa nizom prepreka – tužbi za klevetu i uvredu, fizičkih prijetnji urednicima, nametanjem visokih poreza – te je konačno 2008. ugašen iz finansijskih razloga.
Nema dana kada je bolje prisjetiti se kako je ugašan Feral. Bilo je to prvo, kako je napisao Kovač „ gašenje svjetla u balkanskoj krčmi“. Ono što je evidentna i skora budućnost u bh entitetu Republika Srpska jeste osnovana sumnja da će biti ugašena sva svjetla slobodne misli i da će se potonuti u potpuni mrak. A ovaj komentar neki od posljednjih napisan bez straha da će cijena njegovog sadržaja biti od suda naplaćena desetinama hiljada maraka.
Lideru SNSD-a i predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku svaka slobodna misao, svako iznošenje mišljenja koje ne korespondira s njegovim svjetonazorima, svako kritičko promišljanje politike koju oblikuje već 17 godina smeta. Sa svojim neistomišljenicima do sada se obračunavao verbalno, vrijeđao jezikom neprimjerenim ne samo političarima nego i ljudima s elementarnim kućnim odgojem i NIKADA nije zbog toga bio sankcioniran. I evidentno to mu nije bilo dovoljno.
Stoga je netom po okončanju posljednjih opštih izbora, koji će ostati upamćeni po neviđenim manipulacijama voljom građana i trajno ostaviti upitnik da li je Dodik izabran za entitetskog predsjednika njihovom voljom ili voljom biračkih odbora, brojača glasova i u konačnici i CIK-a BiH, odlučio staviti flaster na usta svima i svakom ko ima bilo šta reći, a nije po njegovom ili ukusu klike oko njega.
E iz tih razloga Vlada RS utvrdila je nacrt izmjena Krivičnog zakonika i verbalni delikt se sprema uvesti na velika vrata u krivično zakonodavstvo. Predviđene novčane kazne za sve koji „kleveću i lažu, nanose štetu i duševne boli časti i ugledu“ su krajnje neprimjerene ekonomskoj situaciji u RS, a posebno drakonske za novinare i medije jer imaju daleko veći utjecaj od kleveta iznesenih u kafani, na pijaci, ulici…
Pa izreknu li im sudovi , kako navedene zakonske izmjene predviđaju, jednu, dvije ili tri kazne od 20, 30, 50 pa sve do nevjerojatnih 120 hiljada maraka slobodno mogu staviti ključ u bravu. Bez obzira finansiraju li se iz donacija ili pak posluju na komercijalnoj osnovi. Jer , takve kazne, a što se pokazalo i na primjeru Ferala prvo tjeraju oglašivače, a potom i vlasnici medija odlučuju da im je „nerentabilno“ egzistirati u takvom okruženju.
Tako će zaštita časti i ugleda ljudi na vlasti i članova njihovih obitelji za koji se u velikom broju slučajeva veže nepotizam postati moćno sredstvo da medijsku i aktivističku scenu svede na izvještavanje i komentarisanje stanju o vremena, cvrkutu ptica ili u puke glasnogovornike vlasti.
Drastično finansijsko kažnjavanje ušutjet će i civilno društvo, a neće bolje proći ni opozicioni političari.
Iako namjera nije praviti od ovoga satiru ne bi čudilo da su već Gorica Dodik i otac joj Milorad, Milan Tegeltija i ini SNSD-ovi aparatčiki presavili tabak i u niskom startu čekaju da zakon stupi na snagu pa da se obračunaju sa svim „neprijateljima“. Ne bi čudilo ni da tužilaštva već pripremaju pripravnike, stručne suradnike da danonoćno gledaju, slušaju i čitaju medije, prate društvene mreže kako bi po službenoj dužnosti mogli krivično goniti sve one koji javno iznose stavove koji s politikom vlasti ne korespondiraju.
Iz nemuštih obrazloženja na nacrt izmjena Krivičnog zakonika RS ministra prave nije jasno kako će se zakon provoditi, koje će to standarde koristiti nositelji pravosudnih funkcija pri odmjeravanju kazne.
To je važno istaknuti jer Republika Srpska ne počiva na vladavini prava, a pravosuđe je odavno izgubilo svaki kredibilitet u očima najšire javnosti. Da pred sudovima nismo jednaki svjedoče i brojni primjeri parničnih postupaka za klevetu. U kojem nositelji vlasti i njima bliski ljudi mogu vrijeđati, klevetati novinare/ke, javne djelatnike, predstavnike civilnog društva, opozicione političare bez straha da će za to biti kažnjeni.
Posljednji u nizu primjera su Tanja Topić, djelatnica banjalučkog ureda fondacije Freidrich Ebert. Koju je , uz ostalo, Milorad Dodik, nazvao i njemačkim agentom. Rješavajući po tužbi Topić protiv Dodika sud ga je oslobodio, uz obrazloženje da je , koje li ironije, agent uobičajen izraz u ovdašnjem jeziku, a Tanja Topić kao javna ličnost mora biti spremna da bude izložena ocjenama i kvalifikacijama javnosti!?
Još je sramnije bilo obrazloženje u parničnom sporu UG Oštra nula protiv novinara Danijela Simića. Sud je utvrdio da je Simić ovu organizaciju neutemeljeno klevetao, ali da izrečeni stavovi nisu Oštroj nuli povrijedili čast i ugled!?
No druga je priča kada se u ulozi tužitelja nađu nositelji vlasti. Tako je sud pozamašnom novčanom kaznom sankcionirao bivšeg lidera SDS-a Mladena Bosića, zbog povrede časti i ugleda , te nanošenja duševnih bolova Miloradu Dodiku. A duševni bolovi i njihove posljedice, utvrdio je vještak psihijatrijske struke, bili su toliki da je i dalje nejasno da li Dodik može obavljati bilo koju javnu funkciju.
Valja spomenuti da će, stupi li zakon na snagu, biti zanimljivo vidjeti kako će ubuduće izvještavati i RTRS. Javni servis RS-a čiji novinari na dnevnoj osnovi kleveću i vrijeđaju svakoga ko nije na fonu politike entitetske vlasti.
I hoće li klevete i uvrede Milorada Dodika spram novinara, aktivista, opozicionih političara, jer malo je vjerojatno da će ćud promijeniti, biti jednako pred sudom sankcionirane kao i bilo kog drugog građana?
Nacrt izmjena KZ RS tek treba biti upućen u parlamentarnu proceduru, a potom i u javnu raspravu. Novinarska zajednica već se digla na noge, za javnu raspravu ozbiljno se uz njih treba pripremiti i civilno društvo.
Negodovanje zbog nakane ukidanja slobode govora izrazila je i opozicija, ali ukupno gledano premala je to snaga da spriječi institucionalno gušenje slobode javne riječi.
Podrška, barem za sada , izostala je od akademske zajednice koja se po običaju bavi sama sobom i ponaša kao krajnje otuđeni dio društva , sve pod sloganom da se „ne bi šteli mešati“.
Ozbiljnu podršku građana također je teško očekivati, jer je nemali broj onih koji smatraju da su novinari zaslužili i šamar i zatvaranje usta.
Komentar – Gordana Katana